Job 17
1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.
Mi spirit schal be maad feble; my daies schulen be maad schort, and oneli the sepulcre is left to me.
2 Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
Y have not synned, and myn iye dwellith in bittirnessis.
3 Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.
Lord, delyuere thou me, and sette thou me bisidis thee; and the hond of ech fiyte ayens me.
4 Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.
Thou hast maad the herte of hem fer fro doctryn, `ethir knowyng of treuthe; therfor thei schulen not be enhaunsid.
5 K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,
He bihetith prey to felowis, and the iyen of hise sones schulen faile.
6 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.
He hath set as in to a prouerbe of the comyn puple, and his saumple bifor hem.
7 Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.
Myn `iye dasewide at indignacioun; and my membris ben dryuun as in to nouyt.
8 Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;
Iust men schulen wondre on this thing; and an innocent schal be reisid ayens an ypocrite.
9 neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.
And a iust man schal holde his weie, and he schal adde strengthe to clene hondis.
10 Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!
Therfor alle `ye be conuertid, and come ye; and Y schal not fynde in you ony wiys man.
11 Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.
My daies ben passid; my thouytis ben scaterid, turmentynge myn herte.
12 'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.'
Tho han turned the nyyt `in to day; and eft aftir derknessis hope liyt.
If Y `susteyne, ether suffre pacientli, helle is myn hous; and Y haue arayede my bed in derknessis. (Sheol h7585)
14 Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'
Y seide to rot, Thou art my fadur; and to wormes, Ye ben my modir and my sister.
15 Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?
Therfor where is now myn abidyng? and who biholdith my pacience?
