Job 16
1 Job progovori i reče:
Afei Hiob buaeɛ sɛ,
2 “Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
“Mate nsɛm bebree a ɛte sɛ yeinom; na mo nyinaa moyɛ gyamserefoɔ!
3 Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
Mo kasa tentene no mma awieeɛ anaa? Ɛdeɛn na ɛha mo enti a mogu so redi anobaabaeɛ yi?
4 I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
Sɛ mo na mowɔ me tebea yi mu a, anka me nso mɛtumi akasa sɛ mo; anka mɛtumi akeka nsɛm a ɛyɛ dɛ atia mo na mabu mo animtiaa.
5 i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
Nanso, anka mɛhyɛ mo den; anka awerɛkyekyerɛ nsɛm a ɛbɛfiri mʼanomu no bɛma mo ahotɔ.
6 Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
“Nanso sɛ mekasa a, ɔyea a mete no remmoto; na sɛ mankasa nso a, ɛrennyae.
7 Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
Ao Onyankopɔn, ampa ara woama mabrɛ; woasɛe me fie pasaa.
8 Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
Woakyekyere me, ma abɛyɛ adansedie; me so teɛ ara na ɛreteɛ, na ɛdi adanseɛ tia me.
9 Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
Onyankopɔn to hyɛ me so tete me wɔ nʼabufuo mu na ɔtwɛre ne se gu me so; deɛ ɔne me anya no pɔkyere nʼani hwɛ me.
10 prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
Nnipa bue wɔn ano di me ho fɛw; wɔbɔ me sotorɔ de bu me animtiaa na wɔka wɔn ho bɔ mu de tia me.
11 Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
Onyankopɔn de me ama abɔnefoɔ. Wato me atwene amumuyɛfoɔ nsam.
12 Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
Na biribiara kɔ yie ma me, nanso ɔdwerɛɛ me; ɔsɔɔ me kɔn mu, too me hwee hɔ. Ɔde me asi nʼani so;
13 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
nʼagyantofoɔ atwa me ho ahyia, ɔhwiree me sawa mu a wanhunu me mmɔbɔ maa me bɔnwoma pete guu fam.
14 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
Ɔba me so ɛberɛ biara; na ɔto hyɛ me so sɛ ɔkofoɔ.
15 Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
“Mapam ayitoma akata me wedeɛ so na masie mʼanintɔn wɔ mfuturo mu.
16 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
Agyaadwotwa ama mʼani ayɛ kɔɔ; sunsum kabii atwa mʼani ho ahyia.
17 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
Nanso, me nsa nyɛɛ basabasayɛ biara na me mpaeɛbɔ yɛ kronn.
18 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
“Ao asase, nkata me mogya so; na mma wɔnsie me sufrɛ!
19 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
Seesei mpo, me danseni wɔ soro; Me ɔkamafoɔ wɔ soro hɔ.
20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
Me ɔdimafoɔ yɛ mʼadamfo ɛberɛ a mesu gu Onyankopɔn soɔ yi;
21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
ɔgyina onipa anan mu di ma no wɔ Onyankopɔn anim sɛdeɛ obi di ma nʼadamfo no.
22 No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.
“Mfeɛ kakra bi akyi mɛtu kwan akɔ koransane.
