Job 16

1 Job progovori i reče:

Afei Hiob buae se,

2 “Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!

“Mate nsɛm bebree a ɛte sɛ eyinom; na mo nyinaa moyɛ ogyamserewfo!

3 Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

So mo kasa tenten no remma awiei ana? Dɛn na ɛhaw mo nti a mugu so regye akyinnye yi?

4 I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;

Anka me nso metumi akasa sɛ mo, sɛ mo na mowɔ me tebea yi mu a, anka metumi akeka nsɛm a ɛyɛ dɛ atia mo na mabu mo animtiaa.

5 i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

Nanso anka mɛhyɛ mo den; anka awerɛkyekye nsɛm a ebefi mʼanom no bɛma mo ahotɔ.

6 Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?

“Nanso sɛ mekasa a ɔyaw a mete no remmrɛ ase; na sɛ mankasa nso a, ɛrennyae.

7 Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.

Onyankopɔn, ampa ara woama mabrɛ woasɛe me fi pasaa.

8 Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.

Woakyekyere me, ama abɛyɛ adansedi; me so tew ara na ɛtew na edi adanse tia me.

9 Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,

Onyankopɔn tow hyɛ me so tetew me wɔ nʼabufuw mu na ɔtwɛre ne se gu me so; nea ɔne me anya no pɔkyere nʼani hwɛ me.

10 prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.

Nnipa bue wɔn ano di me ho fɛw; wɔbɔ me sotɔre de bu me animtiaa na wɔka wɔn ho bɔ mu de tia me.

11 Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

Onyankopɔn de me ama abɔnefo watow me ato amumɔyɛfo nsam.

12 Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.

Na biribiara kɔ yiye ma me, nanso ɔdwerɛw me; osoo me kɔn mu, tow me hwee hɔ. Ɔde me asi nʼani so;

13 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

nʼagyantowfo atwa me ho ahyia, ohwirew mʼasaabo mu a wanhu me mmɔbɔ maa me bɔnwoma petee fam.

14 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

Ɔba me so bere biara; na ɔtow hyɛ me so sɛ ɔkofo.

15 Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.

“Mapam atweaatam akata me were so na masie mʼanintɔn wɔ mfutuma mu.

16 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

Agyaadwotwa ama mʼani ayɛ kɔɔ; sunsuma kabii atwa mʼani ho ahyia,

17 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

nanso me nsa nyɛɛ basabasayɛ biara na me mpaebɔ yɛ kann.

18 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.

“Asase, nkata me mogya so; na mma me sufrɛ to ntwa da!

19 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

Mprempren mpo, me danseni wɔ ɔsoro; me kamafo wɔ soro hɔ.

20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

Me dimafo yɛ mʼadamfo bere a mʼaniwa tew nisu gu Onyankopɔn so yi;

21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

ogyina onipa anan mu di ma no wɔ Onyankopɔn anim sɛnea obi di ma nʼadamfo no.

22 No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

“Mfe kakraa bi akyi ansa na metu kwan akɔ koransan.