< Job 16 >
Te phoeiah Job loh a doo tih,
2 “Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
“Te bang ol te muep ka yaak coeng. Nangmih boeih kah a hloep khaw thakthaenah ni.
3 Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
Khohli ol te a bawtnah om a? Balae tih na doo hamla nang n'huek.
4 I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
Kai khaw nang bangla ka thui thai ta. Na hinglu te ka hinglu yueng la om koinih olthui neh nangmih te kan sun vetih ka lu lamloh nangmih taengah ka hinghuen van ni.
5 i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
Ka ka neh nangmih te kan duel lah vetih ka hmuilai kah thaphohnah loh n'hoeptlang mako.
6 Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
Ka thui akhaw ka thakkhoeihnah a rhoei moenih. Ka paa koinih kai lamloh metlam a caeh eh?
7 Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
Ka hlangboel boeih khaw na pong uh tih ka ngak ngawn coeng.
8 Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
Kai nan tonga sak khaw laipai la om coeng. Ka laithae khaw ka taengah pai sak tih ka mikhmuh ah n'doo coeng.
9 Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
A thintoek loh a baeh tih kai soah a konaeh. Kai taengah a no te a tah coeng. Ka rhal loh kai soah a mik a huel.
10 prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
A ka neh kai n'ang thil uh. Kokhahnah neh ka kam han taam uh tih kai taengah huek ha cu uh.
11 Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
Pathen loh kai he hlang thae taengla n'det tih halang kut dongla kai m'muek.
12 Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
Thayoeituipan la ka om vaengah kai m'phae. Ka rhawn ah n'khak tih kai he n'taekyak. Te dongah kai he amah ham kutnoek la m'pai sak coeng.
13 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
Ka taengah a lithen rhoek loh m'vael uh tih ka kuel a khoh. Lungma a ti kolla diklai dongah ka hmuet phawt coeng.
14 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
A puut hman ah a puut loh kai m'va. Hlangrhalh bangla kai taengah cu.
15 Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
Ka vin soah tlamhni ka hui tih ka ki khaw laipi neh ka poelyoe coeng.
16 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
Ka maelhmai he rhahnah neh nok la nok uh tih ka mikkhu khaw nut coeng.
17 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
Te cakhaw boethae ka kut ah kuthlahnah om pawt tih ka thangthuinah khaw cil.
18 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
Diklai nang loh ka thii he vuei boeh. Ka pang ol he khaw hmuen om boel saeh.
19 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
Vaan ah pataeng kai kah laipai om tih ka hlangcal khaw hmuensang ah om coeng ke.
20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
Ka hui khaw Pathen taengah kai kah hmuiyoi la om tih ka mik khaw pha coeng.
21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
Hlang capa tah hlang ham neh a hui ham Pathen taengah a thui ta.
22 No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.
Kum a tarhing ah ha pawk vetih ka mael voel mueh caehlong ah ka cet pawn ni.