Job 15
1 Elifaz Temanac progovori tad i reče:
Respondens autem Eliphaz Themanites, dixit:
2 “Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?
Numquid sapiens respondebit quasi in ventum loquens, et implebit ardore stomachum suum?
3 Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?
Arguis verbis eum qui non est æqualis tibi, et loqueris quod tibi non expedit.
4 Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
Quantum in te est, evacuasti timorem, et tulisti preces coram Deo.
5 Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
Docuit enim iniquitas tua os tuum, et imitaris linguam blasphemantium.
6 vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.
Condemnabit te os tuum, et non ego: et labia tua respondebunt tibi.
7 Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
Numquid primus homo tu natus es, et ante colles formatus?
8 Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?
numquid consilium Dei audisti, et inferior te erit ejus sapientia?
9 Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?
Quid nosti quod ignoremus? quid intelligis quod nesciamus?
10 Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
Et senes et antiqui sunt in nobis, multo vetustiores quam patres tui.
11 Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?
Numquid grande est ut consoletur te Deus? sed verba tua prava hoc prohibent.
12 Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima
Quid te elevat cor tuum, et quasi magna cogitans attonitos habes oculos?
13 kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!
Quid tumet contra Deum spiritus tuus, ut proferas de ore tuo hujuscemodi sermones?
14 Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?
Quid est homo ut immaculatus sit, et ut justus appareat natus de muliere?
15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,
Ecce inter sanctos ejus nemo immutabilis, et cæli non sunt mundi in conspectu ejus.
16 a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!
Quanto magis abominabilis et inutilis homo, qui bibit quasi aquam iniquitatem?
17 Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,
Ostendam tibi: audi me: quod vidi, narrabo tibi.
18 i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa
Sapientes confitentur, et non abscondunt patres suos:
19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.
quibus solis data est terra, et non transivit alienus per eos.
20 Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.
Cunctis diebus suis impius superbit, et numerus annorum incertus est tyrannidis ejus.
21 Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
Sonitus terroris semper in auribus illius: et cum pax sit, ille semper insidias suspicatur.
22 Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,
Non credit quod reverti possit de tenebris ad lucem, circumspectans undique gladium.
23 strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.
Cum se moverit ad quærendum panem, novit quod paratus sit in manu ejus tenebrarum dies.
24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
Terrebit eum tribulatio, et angustia vallabit eum, sicut regem qui præparatur ad prælium.
25 On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom
Tetendit enim adversus Deum manum suam, et contra Omnipotentem roboratus est.
26 Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
Cucurrit adversus eum erecto collo, et pingui cervice armatus est.
27 Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
Operuit faciem ejus crassitudo, et de lateribus ejus arvina dependet.
28 Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;
Habitavit in civitatibus desolatis, et in domibus desertis, quæ in tumulos sunt redactæ.
29 cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.
Non ditabitur, nec perseverabit substantia ejus, nec mittet in terra radicem suam.
30 On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.
Non recedet de tenebris: ramos ejus arefaciet flamma, et auferetur spiritu oris sui.
31 U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.
Non credet, frustra errore deceptus, quod aliquo pretio redimendus sit.
32 Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.
Antequam dies ejus impleantur peribit, et manus ejus arescent.
33 Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.
Lædetur quasi vinea in primo flore botrus ejus, et quasi oliva projiciens florem suum.
34 Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
Congregatio enim hypocritæ sterilis, et ignis devorabit tabernacula eorum qui munera libenter accipiunt.
35 Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj.”
Concepit dolorem, et peperit iniquitatem, et uterus ejus præparat dolos.
