Job 14
1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
O KE kanaka i hanauia e ka wahine. He hapa kona mau la, a ua piha i ka popilikia.
2 K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
Puka mai no ia me he pua la, a ua okiia aku; A holo aku no ia me he aka la, aole ia e mau.
3 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
A ke kau anei oe i kou mau maka maluna o ka mea like me ia, A e lawe mai ia'u i ka hookolokoloia ana e oe?
4 Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
Owai ka mea e unuhi ae i ka mea maemae mai o ka mea haumia? aole kekahi.
5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
No ka mea, ua heluia kona mau la, A ia oe no ka huina o kona mau malama, Ua hoonoho oe i kona mau mokuna, i hiki ole ai ia ke ae aku;
6 skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.
E nana ae oe mai ona aku la, i hoomaha iho ai ia, A hauoli ia i kona ia, me he mea hoolimalima la.
7 TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
No ka mea, a i kuaia ka laau, He manao no nona, e ulu hou auanei, Aole hoi e pau na lala hou.
8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
Ina ua elemakule kona aa ma ka honua, A ua make hoi kona kumu ma ka lepo;
9 oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
Aka, no ka honi ana i ka wai e kupu ae ia, A e hookupu aku i na lala, me he laau kanu la,
10 Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
Aka, o ke kanaka, e make no ia, a e nalowale aku; Oia, e make ana no ke kanaka, auhea la oia?
11 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',
E like me ka maloo ana o na wai, mai ke kai aku, A me ka emi ana o ka muliwai, a maloo iho;
12 al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
Pela e moe iho ai ke kanaka, aole ku hou ae; Aole lakou e ala hou mai, a pau aku na lani, Aole hoi e hooku hou ia, mai ko lakou hiamoe ana.
13 O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti, (Sheol h7585)
E pono e waiho iho oe ia'u iloko o ka luakupapau, A e huna oe ia'u, a hala aku kou huhu, A e hoakaka mai no'u i ka manawa pono, a e hoomanao mai ia'u! (Sheol h7585)
14 - jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
Ina e make ke kanaka, e ola hou anei oia? O na la a pau o ko'u kaua ana ka'u e kali ai, A hiki mai ko'u manawa.
15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
E kahea mai oe ia'u, a e hoolohe aku no au ia oe: A e aloha mai no oe i ka hana a kou mau lima.
16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
No ka mea, ano ke helu nei oe i kuu mau kapuwai; Aole anei oe e kiai mai nei i ko'u hewa?
17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
Ua hoopaaia kuu hewa iloko o ka aa, Ua imi hala oe i kuu hewa.
18 Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,
A he oiaio, o ka mauna e hiolo ana, moe mau no ia, A ua hooneeia ka pohaku mai kona wahi aku.
19 k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
Ke anai nei na wai i na pohaku; O kona wai nui, ua hoopau aku ia i ka lepo o ka aina; Pela oe e hoomake nei i ka manaolana o ke kanaka.
20 Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
Ke lanakila mau nei oe maluna ona, a hele aku no ia: Ke boopahaohao nei oe i kona maka, a hoouna aku ia ia.
21 Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
Ua hoohanohanoia kana keiki, aole oia i ike: A ua hoohaahaaia lakou, aole ia i noonoo no lakou.
22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.”
Aka, e hui kona io maluna ona, A e uwe kona naau iloko ona.
