Job 14

1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.

Ang tawo, nga gipakatawo sa usa ka babaye, mabuhi lamang sa hamubo nga mga adlaw ug puno sa kalisdanan.

2 K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.

Motubo siya gikan sa yuta sama sa usa ka bulak ug pagaputlon lamang; mikalagiw siya sama sa anino ug wala magdugay.

3 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?

Lantawon mo ba lamang kini? Dad-on mo ba ako ngadto sa hukmanan uban kanimo?

4 Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!

Kinsa ba ang makadala ug hinlo nga butang gikan sa butang nga hugaw? Wala gayod.

5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,

Gitagal na ang adlaw sa tawo. Ang gidaghanon sa iyang mga bulan anaa kanimo; gitakda mo ang iyang kinutoban nga dili niya malabang.

6 skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.

Ayaw na siya tan-awa aron nga makapahulay siya, aron nga ikalipay niya ang iyang adlaw sama sa sinuholang tawo kung mabuhat niya kana.

7 TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.

Adunay paglaom sa usa ka kahoy; kung putlon man kini, manalingsing pa kini pag-usab, aron ang iyang linghod nga sanga dili mawala.

8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,

Bisan magkagulang na ang ugat niini sa yuta, ug ang tuod madunot na sa yuta,

9 oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.

apan bisan kung kini makasimhot lamang ug tubig, makasalingsing kini ug makapananga sama sa usa ka tanom.

10 Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?

Apan ang tawo mamatay; maluya siya; tinuod, mabugto ang gininhawa sa tawo, ug unya asa naman siya?

11 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',

Sama sa tubig nga mahanaw gikan sa linaw, ug maingon man ang suba nga mahubas ug mauga,

12 al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.

busa mohigda ang mga tawo ug dili na makabangon pag-usab. Hangtod ang kalangitan mahanaw, dili na sila makamata ni makabangon gikan sa ilang pagkatulog.

13 O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti, (Sheol h7585)

O, igatago mo unta ako pahilayo sa Sheol halayo gikan sa kalisdanan, ug ibutang mo ako sa tago hangtod nga mahupay na ang imong kaligutgot, nga imo unta akong tagalan sa hustong panahon nga magpabilin didto ug unya hinumdomi ako! (Sheol h7585)

14 - jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.

Kung ang usa ka tawo mamatay, mabuhi pa ba siya pag-usab? Kung mao kana, hulaton ko na lamang didto ang tanang panahon sa akong kakapoy hangtod nga moabot ang akong kagawasan.

15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.

Motawag ka unta, ug ako magatubag kanimo. Magatinguha ka unta sa buhat sa imong mga kamot.

16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,

Pagaiphon mo unta ug atimanon ang akong mga lakang; dili mo unta pagasubayon kanunay ang akong sala.

17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.

Ang akong kalapasan gisilyohan sulod sa usa ka panudlanan; gitabunan mo ang akong mga kasaypanan.

18 Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,

Apan bisan matumpag ang kabukiran ug mawagtang kini; bisan ang mga bato mabalhin gikan sa ilang nahimutangan;

19 k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.

ang katubigan magahilis sa mga bato; ang ilang pagbaha mobanlas sa abog sa yuta. Sama niini, gilaglag mo ang mga paglaom sa tawo.

20 Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.

Padayon ka nga magapukan kaniya, ug siya mamatay; giusab mo ang iyang dagway ug gipalakaw aron mamatay.

21 Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.

Ang iyang mga anak nga lalaki mapasidunggan, apan wala na siya masayod niini; mapakaulawan sila, apan dili siya makakita nga nahitabo kini.

22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.”

Mabati lamang niya ang kasakit sa iyang kaugalingong lawas, ug magsubo siya alang sa iyang kaugalingon.