Job 13
1 Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
ecce omnia et vidit oculus meus et audivit auris mea et intellexi singula
2 Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
secundum scientiam vestram et ego novi nec inferior vestri sum
3 Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
sed tamen ad Omnipotentem loquar et disputare cum Deo cupio
4 Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
prius vos ostendens fabricatores mendacii et cultores perversorum dogmatum
5 Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
atque utinam taceretis ut putaremini esse sapientes
6 Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
audite ergo correptiones meas et iudicium labiorum meorum adtendite
7 Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
numquid Deus indiget vestro mendacio ut pro illo loquamini dolos
8 Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
numquid faciem eius accipitis et pro Deo iudicare nitimini
9 Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?
aut placebit ei quem celare nihil potest aut decipietur ut homo vestris fraudulentiis
10 Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
ipse vos arguet quoniam in abscondito faciem eius accipitis
11 Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
statim ut se commoverit turbabit vos et terror eius inruet super vos
12 Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
memoria vestra conparabitur cineri et redigentur in lutum cervices vestrae
13 Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
tacete paulisper ut loquar quodcumque mihi mens suggesserit
14 Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
quare lacero carnes meas dentibus meis et animam meam porto in manibus meis
15 On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
etiam si occiderit me in ipso sperabo verumtamen vias meas in conspectu eius arguam
16 I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
et ipse erit salvator meus non enim veniet in conspectu eius omnis hypocrita
17 Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.
audite sermonem meum et enigmata percipite auribus vestris
18 Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
si fuero iudicatus scio quod iustus inveniar
19 Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.
quis est qui iudicetur mecum veniat quare tacens consumor
20 Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
duo tantum ne facias mihi et tunc a facie tua non abscondar
21 digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
manum tuam longe fac a me et formido tua non me terreat
22 Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
et voca me et respondebo tibi aut certe loquar et tu responde mihi
23 Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
quantas habeo iniquitates et peccata scelera mea et delicta ostende mihi
24 Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
cur faciem tuam abscondis et arbitraris me inimicum tuum
25 Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
contra folium quod vento rapitur ostendis potentiam tuam et stipulam siccam persequeris
26 O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
scribis enim contra me amaritudines et consumere me vis peccatis adulescentiae meae
27 koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
posuisti in nervo pedem meum et observasti omnes semitas meas et vestigia pedum meorum considerasti
28 Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!
qui quasi putredo consumendus sum et quasi vestimentum quod comeditur a tinea
