Job 13

1 Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.

Ecce omnia hæc vidit oculus meus, et audivit auris mea, et intellexi singula.

2 Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.

Secundum scientiam vestram et ego novi: nec inferior vestri sum.

3 Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.

Sed tamen ad Omnipotentem loquar, et disputare cum Deo cupio:

4 Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!

prius vos ostendens fabricatores mendacii, et cultores perversorum dogmatum.

5 Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!

Atque utinam taceretis, ut putaremini esse sapientes.

6 Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.

Audite ergo correptionem meam, et judicium labiorum meorum attendite.

7 Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?

Numquid Deus indiget vestro mendacio, ut pro illo loquamini dolos?

8 Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?

numquid faciem ejus accipitis, et pro Deo judicare nitimini?

9 Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?

aut placebit ei quem celare nihil potest? aut decipietur, ut homo, vestris fraudulentiis?

10 Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.

Ipse vos arguet, quoniam in abscondito faciem ejus accipitis.

11 Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?

Statim ut se commoverit, turbabit vos, et terror ejus irruet super vos.

12 Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.

Memoria vestra comparabitur cineri, et redigentur in lutum cervices vestræ.

13 Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.

Tacete paulisper, ut loquar quodcumque mihi mens suggesserit.

14 Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?

Quare lacero carnes meas dentibus meis, et animam meam porto in manibus meis?

15 On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.

Etiam si occiderit me, in ipso sperabo: verumtamen vias meas in conspectu ejus arguam.

16 I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.

Et ipse erit salvator meus: non enim veniet in conspectu ejus omnis hypocrita.

17 Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.

Audite sermonem meum, et ænigmata percipite auribus vestris.

18 Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.

Si fuero judicatus, scio quod justus inveniar.

19 Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.

Quis est qui judicetur mecum? veniat: quare tacens consumor?

20 Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:

Duo tantum ne facias mihi, et tunc a facie tua non abscondar:

21 digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.

manum tuam longe fac a me, et formido tua non me terreat.

22 Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.

Voca me, et ego respondebo tibi: aut certe loquar, et tu responde mihi.

23 Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.

Quantas habeo iniquitates et peccata? scelera mea et delicta ostende mihi.

24 Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?

Cur faciem tuam abscondis, et arbitraris me inimicum tuum?

25 Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?

Contra folium, quod vento rapitur, ostendis potentiam tuam, et stipulam siccam persequeris:

26 O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,

scribis enim contra me amaritudines, et consumere me vis peccatis adolescentiæ meæ.

27 koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!

Posuisti in nervo pedem meum, et observasti omnes semitas meas, et vestigia pedum meorum considerasti:

28 Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!

qui quasi putredo consumendus sum, et quasi vestimentum quod comeditur a tinea.