< Job 13 >

1 Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
"Look, my eye has seen all this. My ear has heard and understood it.
2 Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
What you know, I know also. I am not inferior to you.
3 Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
"Surely I would speak to Shaddai. I desire to reason with God.
4 Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
But you are forgers of lies. You are all physicians of no value.
5 Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
Oh that you would be completely silent. Then you would be wise.
6 Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
Hear now my reasoning. Listen to the pleadings of my lips.
7 Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
Will you speak unrighteously for God, and talk deceitfully for him?
8 Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
Will you show partiality to him? Will you contend for God?
9 Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?
Is it good that he should search you out? Or as one deceives a man, will you deceive him?
10 Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
He will surely reprove you if you secretly show partiality.
11 Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
Shall not his majesty make you afraid, And his dread fall on you?
12 Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
Your memorable sayings are proverbs of ashes, Your defenses are defenses of clay.
13 Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
"Be silent, leave me alone, that I may speak. Let come on me what will.
14 Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
Why should I take my flesh in my teeth, and put my life in my hand?
15 On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
Look, he will kill me. I have no hope. Nevertheless, I will maintain my ways before him.
16 I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
This also shall be my salvation, that a godless man shall not come before him.
17 Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.
Hear diligently my speech. Let my declaration be in your ears.
18 Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
See now, I have set my cause in order. I know that I am righteous.
19 Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.
Who is he who will contend with me? For then would I hold my peace and give up the spirit.
20 Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
"Only do not do two things to me; then I will not hide myself from your face:
21 digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
withdraw your hand far from me; and do not let your terror make me afraid.
22 Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
Then call, and I will answer; or let me speak, and you answer me.
23 Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
How many are my iniquities and sins? Make me know my disobedience and my sin.
24 Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
Why hide you your face, and hold me for your enemy?
25 Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
Will you harass a driven leaf? Will you pursue the dry stubble?
26 O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
For you write bitter things against me, and make me inherit the iniquities of my youth:
27 koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
You also put my feet in the stocks, and mark all my paths. You set a bound to the soles of my feet,
28 Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!
though I am decaying like a rotten thing, like a garment that is moth-eaten.

< Job 13 >