Job 12
1 Job progovori i reče:
Ipapo Jobho akapindura akati:
2 “Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
“Zvirokwazvo imi muri vanhu, uye uchenjeri huchafa nemi!
3 Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
Asi neniwo ndinonzwisisa semi; handisi muduku kwamuri. Ndianiko asingazivi zvinhu zvose izvi?
4 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
“Ndava chiseko kushamwari dzangu, kunyange ndakadana kuna Mwari akapindura, ndava chiseko zvacho, kunyange ndakarurama uye ndisina chandingapomerwa!
5 Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
Varume vagere zvakanaka vanoshora nhamo, vachiti ndiwo magumo avaya vane tsoka dzinotedzemuka.
6 Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
Matende amakororo haakanganiswe, uye vaya vanotsamwisa Mwari vagere zvakanaka, ivo vanotakura mwari wavo mumaoko avo.
7 Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
“Asi bvunza mhuka, uye dzichakudzidzisa, kana shiri dzedenga, idzo dzichakuudza;
8 Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
kana taura kunyika, ichakudzidzisa, kana hove dzegungwa ngadzikuzivise.
9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
Ndechipiko pane zvose izvi chisingazivi kuti ruoko rwaJehovha rwakaita izvi?
10 U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
Upenyu hwezvisikwa zvose huri muruoko rwake, nokufema kwavanhu vamarudzi ose.
11 Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
Ko, nzeve haiedzi mashoko sorurimi runoravira chokudya here?
12 Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
Ko, uchenjeri hahuwanikwi pakati pavatana here? Ko, kuwanda kwoupenyu hakuuyisi kunzwisisa here?
13 Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
“Uchenjeri nesimba ndezvaMwari; kudzidzisa nokunzwisisa ndezvake.
14 Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
Zvaanenge akoromora hakuna anozvivakazve; murume waanenge apfigira mujeri haangasunungurwi.
15 Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
Kana akadzivisa kunaya kwemvura, kuoma kunovapo; kana akairegedzera, nyika inoparadzwa.
16 Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
Simba nokukunda ndezvake; anonyengerwa nomunyengeri vose ndevake.
17 On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
Anodzinga makurukota asina nguo uye anoita kuti vatongi vave mapenzi.
18 On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
Anobvisa zvisungo zvakaiswa namadzimambo agosunga zviuno zvavo nomucheka.
19 On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
Anodzinga vaprista vasina nguo uye anobvisa pachigaro vanhu vakanguri vadzika midzi.
20 On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
Anofumbira miromo yavapi vamazano vavanovimba navo, uye anobvisa kunzwisisa kwavakuru.
21 On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
Anodurura kushorwa pamakurukota uye anokutunura zvombo zvavane simba.
22 On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
Anobudisa pachena zvinhu zvakadzama zverima, uye anouyisa mimvuri mikuru kuchiedza.
23 On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
Anoita kuti ndudzi dzive huru, uye anodziparadza; anowanza ndudzi, uye anodziparadzira.
24 On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
Anotorera vatungamiri venyika kunzwisisa kwavo; anovaendesa vachingodzungaira pasina nzira.
25 i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.
Vanotsvanzvadzira murima vasina chiedza; anoita kuti vadzedzereke sezvidhakwa.
