Job 12
1 Job progovori i reče:
A Jov odgovori i reèe:
2 “Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
Da, vi ste ljudi, i s vama æe umrijeti mudrost.
3 Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga?
4 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odzove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri.
5 Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
Baèen je luè po mišljenju sreænoga onaj koji hoæe da popuzne.
6 Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke.
7 Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
Zapitaj stoku, nauèiæe te; ili ptice nebeske, kazaæe ti.
8 Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
Ili se razgovori sa zemljom, nauèiæe te, i ribe æe ti morske pripovjediti.
9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uèinila?
10 U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela èovjeèijega.
11 Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
Ne raspoznaje li uho rijeèi kao što grlo kuša jelo?
12 Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
U staraca je mudrost, i u dugom vijeku razum.
13 Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum.
14 Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori èovjeka, i ne može se otvoriti.
15 Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevræu zemlju.
16 Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
U njega je jaèina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara.
17 On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje.
18 On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova.
19 On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
On dovodi knezove u ludilo, i obara jake.
20 On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
On uzima besjedu rjeèitima, i starcima uzima razum.
21 On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake.
22 On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni.
23 On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira.
24 On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta,
25 i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.
Da pipaju po mraku bez vidjela, i èini da tumaraju kao pijani.
