Job 11
1 Sofar iz Naama progovori tad i reče:
Respondens autem Sophar Naamathites, dixit:
2 “Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
Numquid qui multa loquitur, non et audiet? aut vir verbosus iustificabitur?
3 Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
Tibi soli tacebunt homines? et cum ceteros irriseris, a nullo confutaberis?
4 Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
Dixisti enim: Purus est sermo meus, et mundus sum in conspectu tuo.
5 Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
Atque utinam Deus loqueretur tecum, et aperiret labia sua tibi,
6 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
Ut ostenderet tibi secreta sapientiae, et quod multiplex esset lex eius, et intelligeres quod multo minora exigaris ab eo, quam meretur iniquitas tua.
7 Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
Forsitan vestigia Dei comprehendes, et usque ad perfectum Omnipotentem reperies?
Excelsior caelo est, et quid facies? profundior inferno, et unde cognosces? (Sheol h7585)
9 Duže je od zemlje - šire je od mora!
Longior terra mensura eius, et latior mari.
10 Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
Si subverterit omnia, vel in unum coarctaverit, quis contradicet ei?
11 Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
Ipse enim novit hominum vanitatem, et videns iniquitatem, nonne considerat?
12 Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
Vir vanus in superbiam erigitur, et tamquam pullum onagri se liberum natum putat.
13 Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
Tu autem firmasti cor tuum, et expandisti ad eum manus tuas.
14 ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
Si iniquitatem, quae est in manu tua, abstuleris a te, et non manserit in tabernaculo tuo iniustitia:
15 čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
Tunc levare poteris faciem tuam absque macula, et eris stabilis, et non timebis.
16 Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
Miseriae quoque oblivisceris, et quasi aquarum quae praeterierunt recordaberis.
17 Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
Et quasi meridianus fulgor consurget tibi ad vesperam: et cum te consumptum putaveris, orieris ut lucifer.
18 U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
Et habebis fiduciam, proposita tibi spe, et defossus securus dormies.
19 Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
Requiesces, et non erit qui te exterreat: et deprecabuntur faciem tuam plurimi.
20 A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada.”
Oculi autem impiorum deficient, et effugium peribit ab eis, et spes illorum abominatio animae.
