< Job 11 >
1 Sofar iz Naama progovori tad i reče:
Allora Zofar il Naamatita prese la parola e disse:
2 “Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
A tante parole non si darà risposta? O il loquace dovrà aver ragione?
3 Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
I tuoi sproloqui faranno tacere la gente? Ti farai beffe, senza che alcuno ti svergogni?
4 Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
Tu dici: «Pura è la mia condotta, io sono irreprensibile agli occhi di lui».
5 Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
Tuttavia, volesse Dio parlare e aprire le labbra contro di te,
6 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
per manifestarti i segreti della sapienza, che sono così difficili all'intelletto, allora sapresti che Dio ti condona parte della tua colpa.
7 Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
Credi tu di scrutare l'intimo di Dio o di penetrare la perfezione dell'Onnipotente?
8 Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? (Sheol )
E' più alta del cielo: che cosa puoi fare? E' più profonda degli inferi: che ne sai? (Sheol )
9 Duže je od zemlje - šire je od mora!
Più lunga della terra ne è la dimensione, più vasta del mare.
10 Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
Se egli assale e imprigiona e chiama in giudizio, chi glielo può impedire?
11 Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
Egli conosce gli uomini fallaci, vede l'iniquità e l'osserva:
12 Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
l'uomo stolto mette giudizio e da ònagro indomito diventa docile.
13 Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
Ora, se tu a Dio dirigerai il cuore e tenderai a lui le tue palme,
14 ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
se allontanerai l'iniquità che è nella tua mano e non farai abitare l'ingiustizia nelle tue tende,
15 čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
allora potrai alzare la faccia senza macchia e sarai saldo e non avrai timori,
16 Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
perché dimenticherai l'affanno e te ne ricorderai come di acqua passata;
17 Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
più del sole meridiano splenderà la tua vita, l'oscurità sarà per te come l'aurora.
18 U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
Ti terrai sicuro per ciò che ti attende e, guardandoti attorno, riposerai tranquillo.
19 Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
Ti coricherai e nessuno ti disturberà, molti anzi cercheranno i tuoi favori.
20 A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada.”
Ma gli occhi dei malvagi languiranno, ogni scampo è per essi perduto, unica loro speranza è l'ultimo respiro!