< Job 11 >
1 Sofar iz Naama progovori tad i reče:
Then answered Zophar the Naamathite, and said,
2 “Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
Should not the multitude of words be answered? and should a man full of talk be justified?
3 Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
Should thy lies make men hold their peace? and when thou mockest, shall no man make thee ashamed?
4 Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
For thou hast said, My doctrine [is] pure, and I am clean in thine eyes.
5 Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
But oh that God would speak, and open his lips against thee;
6 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
And that he would shew thee the secrets of wisdom, that [they are] double to that which is! Know therefore that God exacteth of thee [less] than thine iniquity [deserveth].
7 Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
Canst thou by searching find out God? canst thou find out the Almighty unto perfection?
8 Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? (Sheol )
[It is] as high as heaven; what canst thou do? deeper than hell; what canst thou know? (Sheol )
9 Duže je od zemlje - šire je od mora!
The measure thereof [is] longer than the earth, and broader than the sea.
10 Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
If he cut off, and shut up, or gather together, then who can hinder him?
11 Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
For he knoweth vain men: he seeth wickedness also; will he not then consider [it]?
12 Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
For vain man would be wise, though man be born [like] a wild ass’s colt.
13 Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
If thou prepare thine heart, and stretch out thine hands toward him;
14 ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
If iniquity [be] in thine hand, put it far away, and let not wickedness dwell in thy tabernacles.
15 čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
For then shalt thou lift up thy face without spot; yea, thou shalt be stedfast, and shalt not fear:
16 Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
Because thou shalt forget [thy] misery, [and] remember [it] as waters [that] pass away:
17 Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
And [thine] age shall be clearer than the noonday; thou shalt shine forth, thou shalt be as the morning.
18 U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
And thou shalt be secure, because there is hope; yea, thou shalt dig [about thee, and] thou shalt take thy rest in safety.
19 Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
Also thou shalt lie down, and none shall make [thee] afraid; yea, many shall make suit unto thee.
20 A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada.”
But the eyes of the wicked shall fail, and they shall not escape, and their hope [shall be as] the giving up of the ghost.