< Job 11 >
1 Sofar iz Naama progovori tad i reče:
Then Zophar the Naamathite replied:
2 “Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
“Should this stream of words go unanswered and such a speaker be vindicated?
3 Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
Should your babbling put others to silence? Will you scoff without rebuke?
4 Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
You have said, ‘My doctrine is sound, and I am pure in Your sight.’
5 Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
But if only God would speak and open His lips against you,
6 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
and disclose to you the secrets of wisdom, for true wisdom has two sides. Know then that God exacts from you less than your iniquity deserves.
7 Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
Can you fathom the deep things of God or discover the limits of the Almighty?
8 Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? (Sheol )
They are higher than the heavens—what can you do? They are deeper than Sheol—what can you know? (Sheol )
9 Duže je od zemlje - šire je od mora!
Their measure is longer than the earth and wider than the sea.
10 Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
If He comes along to imprison you, or convenes a court, who can stop Him?
11 Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
Surely He knows the deceit of men. If He sees iniquity, does He not take note?
12 Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
But a witless man can no more become wise than the colt of a wild donkey can be born a man!
13 Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
As for you, if you direct your heart and lift up your hands to Him,
14 ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
if you put away the iniquity in your hand, and allow no injustice to dwell in your tents,
15 čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
then indeed you will lift up your face without shame; you will stand firm and unafraid.
16 Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
For you will forget your misery, recalling it only as waters gone by.
17 Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
Your life will be brighter than noonday; its darkness will be like the morning.
18 U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
You will be secure, because there is hope, and you will look around and lie down in safety.
19 Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
You will lie down without fear, and many will court your favor.
20 A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada.”
But the eyes of the wicked will fail, and escape will elude them; they will hope for their last breath.”