Job 10
1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
“Abrabɔ afono me; enti mɛka mʼasɛm a meremfa hwee nsie na mɛkasa afiri me kra yeadie mu.
2 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
Mɛka akyerɛ Onyankopɔn sɛ: Mmu me kumfɔ, na mmom kyerɛ kwaadu a wobɔ me.
3 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
Sɛ wohyɛ me so a, ɛdeɛn na wonya? Adɛn enti na wopo wo nsa ano adwuma na wosere hwɛ amumuyɛfoɔ nhyehyɛeɛ?
4 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
Wowɔ ɔhonam mu ani anaa? Wohunu adeɛ te sɛ ɔdasani anaa?
5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
Wo nkwa nna te sɛ ɔdasani anaa wo mfeɛ te sɛ onipa,
6 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
a enti ɛsɛ sɛ wohwehwɛ me mfomsoɔ na wopɛɛpɛɛ me bɔne mu?
7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
Ɛwom sɛ wonim sɛ menni fɔ deɛ, nanso obiara nso rentumi nnye me mfiri wo nsam.
8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
“Wo nsa na ɛnwonoo me na ɛbɔɔ me. Afei wobɛdane wo ho asɛe me anaa?
9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
Kae sɛ wonwonoo me sɛ dɔteɛ. Na wobɛdane me ayɛ me mfuturo bio?
10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
Woanhwie me sɛ nufosuo no womaa me mu piiɛ sɛ kyiisi,
11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
amfa wedeɛ ne honam ankata me ho ankeka nnompe ne ntini antoatoa mu anaa?
12 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
Womaa me nkwa, yii ayamyɛ kyerɛɛ me, na ɔhwɛsie mu, wohwɛɛ me honhom so.
13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
“Nanso yei na wode siee wʼakoma mu; na menim sɛ na yei wɔ wʼadwene mu.
14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
Sɛ meyɛɛ bɔne a anka wobɛhwɛ me na wobɛma me ɛso asotwe.
15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
Na sɛ medi fɔ a, nnome nka me! Na sɛ mpo medi bem a, merentumi mpagya me ti, ɛfiri sɛ aniwuo ahyɛ me ma na mʼamanehunu amene me.
16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
Na sɛ mepagya me ti a, wodɛɛdɛɛ me sɛ gyata, na bio woda wo tumi nwanwa no adi tia me.
17 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
Wode adansefoɔ foforɔ bɛtia me na woma wʼabofuo ano yɛ den wɔ me so; wʼakodɔm tu ba me so ɛberɛ biara.
18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
“Adɛn enti na woma wɔwoo me? Ɛkaa me nko a anka mewuiɛ ansa na ani bi rehunu me.
19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
Anka mamma nkwa yi mu, anaasɛ wosoaa me firi awotwaa mu de me kɔɔ damena mu tee a, anka ɛyɛ.
20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
Aka kakra na me nna atwam, gyaa me na menya anigyeɛ ɛberɛ tiawa bi
21 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
ansa na makɔ koransane kusuuyɛ ne sunsumma kabii asase so,
22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
asase a ɛyɛ anadwo sum kabii, sunsumma tumm ne sakasaka, baabi a ɛhɔ hann mpo te sɛ esum.”
