Job 10
1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
“Obulamu bwange mbukyayidde ddala, noolwekyo leka nfukumule okwemulugunya kwange, njogerere mu kulumwa kw’emmeeme yange.
2 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
Nnaagamba Katonda nti, Tonsalira musango ne gunsinga, ntegeeza ky’onvunaana.
3 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
Kikusanyusa okunnyigiriza, okunyooma omulimu gw’emikono gyo, n’owagira emirimu gy’abakozi b’ebibi?
4 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
Amaaso go ga mubiri? Olaba ng’omuntu bw’alaba?
5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
Ennaku zo zisinga ez’omuntu, n’emyaka gyo gisinga egy’omuntu,
6 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
olyoke onoonye ebisobyo byange era obuulirize ekibi kye nkoze,
7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
newaakubadde ng’omanyi nti sirina musango era nga tewali n’omu ayinza kunzigya mu mukono gwo?
8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
“Emikono gyo gye gyammumba, gye gyankola. Ate kaakano onookyuka okunsanyaawo?
9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
Jjukira nti wammumba ng’ebbumba, ate kaakano onoonfuula ng’enfuufu?
10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
Tewanzitulula ng’amata n’onkwasa ng’omuzigo?”
11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
Tewannyambaza omubiri n’olususu, n’oluka amagumba n’ebinywa n’ongatta?
12 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
Kale wampa okuganja mu maaso go, era walabirira, n’omwoyo gwange.
13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
Naye bino wabikweka mu mutima gwo, era mmanyi nga byali mu birowoozo byo.
14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
Singa nyonoona, ondaba era tewandindese n’otombonereza.
15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
Bwe mba nga nsingibbwa omusango, zinsanze nze! Newaakubadde nga sirina musango, sisobola kuyimusa mutwe gwange, kubanga nzijjudde obuswavu era mu kunyigirizibwa kwange, mwe nsaanikiddwa.
16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
Bwe mba ng’asituka, n’onjigga ng’empologoma, era n’onnumba n’amaanyi go amangi ennyo.
17 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
Oleeta abajulizi abajja okunnumiriza, era obusungu bwo ne bweyongera gye ndi; amayengo ne gajja okunnumba olutata.
18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
“Kale lwaki wanziggya mu lubuto lwa mmange? Wandindese nga tewannabaawo liiso lyonna lindabyeko.
19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
Singa satondebwa, oba singa natwalibwa butereevu okuva mu lubuto ne nzikibwa.
20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
Ennaku zange entono kumpi teziweddeeko? Ndeka mbeeko n’akaseera ak’okusanyuka,
21 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
nga sinnaba kugenda mu kifo eteri kudda, ekiri mu nsi ejjudde ekizikiza, n’ekisiikirize eky’ebuziba,
22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
y’ensi ey’ekizikiza ekikutte, eyeekisiikirize eky’ebuziba era n’okutabukatabuka, ng’omusana gwayo guli nga ekizikiza.”
