Job 10
1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
“Nga totola ac srungala moul. Lohng pusren torkaskas toasr luk.
2 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
O God, nimet wotela in koluk nu sik. Fahkma nu sik la mea se nununkeyuk nga kac uh?
3 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
Mea, wo ke kom arulana akkeokyeyu, Ac kwase ma kom sifacna orala, Na tari kom israsr ke pwapa sulal ma mwet koluk elos oru?
4 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
Ku liye lom u oana liye lasr uh?
5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
Ya moul lom uh fototo oana moul lun mwet uh?
6 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
Efu ku kom ke kom in sokani na ma koluk nga oru uh Ac iluseni na ma koluk luk uh?
7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
Kom etu la wangin ma sufal luk Ac kom etu pac la wangin mwet ku in moliyula liki kom.
8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
“Poum pa lumayula ac oreyula, A inge po na ma oreyula ingan pa kunausyula.
9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
Esam lah kom oreyula ke fohk kle; Ya kom ac ilyuwi nga in sifilpa folok nu ke fohk?
10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
Kom tu sang ku nu sin papa tumuk elan oreyula; Kom akkapyeyuyak insien nina kiuk.
11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
Kom lumahla monuk ke sri ac alko, Ac nokomla sri uh ke ikwa ac kolo.
12 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
Kom ase nu sik moul ac lungse kawil, Ac karinginyuk lom pa oru nga moul na.
13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
Tusruktu inge nga etu lah kom ne oru ma inge, A kom nuna akoo na in lukma mu kom ac akkeokyeyu.
14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
Kom mutana tawi lah nga ac orala kutena ma koluk Kom in mau tiana nunak munas nu sik.
15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
Nga ac tufahna orala ma koluk se, na kom ase mwe ongoiya nu sik, Ac pacl nga oru ma wo uh, wanginna akilenya. Nga arulana keok, ac yoklana mwekin luk.
16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
Fin tufahna oasr ma se nga orala tuh wo ouiya, Kom ac sukyu oana lion soko; Kutu pacl uh kom ac oru ma usrnguk in tuh akkeokyeyu.
17 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
Pacl nukewa kom oru in oasr mwet loh lom in lainyu; Kasrkusrak lom sik uh nuna yokyokelik na; Pacl nukewa kom ac suk ouiya sasu in sang lainyu.
18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
“O God, efu ku kom tuh lela in osweyukla nga? Saok ngan tuh misa na meet liki mwet uh liyeyu ah.
19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
Nga funu suwoslana liki insien nina kiuk ah nwe ke inkulyuk uh, lukun wona Ac funu tiana osweyukla nga lukun wo pacna.
20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
Mea, moul luk uh ac tia apkuran in safla? Tari, fahla likiyu! Lela nga in insewowokin kitin pacl lula luk uh.
21 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
Nga akuranna som, ac nga ac tia sifil foloko — Som nu ke sie acn su lohsr ac yohk asor we,
22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
Sie acn su lohsr ac lullul ac yohk fohs we, Acn se su kalem we uh lohsr pac.”
