Job 10

1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.

Nasimu'ma eri'na mani'zankura tusiza huno nagoteno navresra nehige'na Anumzanimofontega narimpa haviza hu'zana huama hu'na asamigahue.

2 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.

Nagra Anumzamofona asmi'na, Kagra nazeri haviza hu keaga huonanto. Hagi keagama hunanteku'ma nehana ke agafa'a eri ama huo hu'na hugahue.

3 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

Hanki nazeri havizama nehampintira nankna knare'za erigahane? Kagraka'a kazanuti tro hunante'nana vahe mani'noanki, nagafare kavresra hunenantenka, kefo avu'ava'ma nehaza vahe'mo'zama antahintahima retro'ma haza antahintahirera musena nehane?

4 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?

Hagi kagrama kavuma kanana, vahe'mo'zama zamavuma negazaza hunka nonkane. Hagi vahe'mo'zama keonke'zama kazaza hunka, kagra nonkane.

5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?

Huge mopafi vahe'motama atupa knama nemanunaza hunka atupa kna nemanimpi? Vahe'mota kofa'a kafuma nemanunaza huno, Kagri kafumo'a kofa hu'nefi?

6 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,

E'inama osu'nena nahigenka Kagra kefo navu'navanigu'ene kumi'niagu'enena hanavetinka nehakane?

7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

Kagra hazenkea osu'nogenka kenka antahinka hu'nananagi, mago'mo'e huno Kagri kazampintira nagura ovazigosie.

8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!

Kagra kazampinti eri kripenka trohunantetenka menina nazeri havizantfa nehane.

9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.

Hagi Kagra kageraokaninka antahio, nagrira hapa eri kripenka tro hunante'nane. Hanki Kagra ete ame hunka nazeri kugusopase'za nehano?

10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?

Kagra nagrira bulimakaomofo amirima reratiteno, eri kragefeno sisima tro'ma hiankna hunka nenrera arimpafina tro hunante'nane.

11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.

Hagi kukena ataninanteaza hunka nagu'a navufga amega navufgareti eri ano nevazinka, name'ane zaferinani'anena nagrunanuti hatinka eri rehampri rehampri hunante'nane.

12 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.

Hagi Kagra nasimu'ma nenaminka mani'zana nenaminka, vagaore kavesi'zana naveri hu'nane. Hagi kagra kegava hunantanke'na ofri'na mani'noe.

13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:

Hianagi Kagrama nazeri havizama nehana zana, kagu'afi eri fraki'nane. Kagra nazeri haviza hunaku, e'inahura hu'nane.

14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.

Kagra nenaganke'nama nagrama kumi'ma huasina Kagra kumi'ni'a atre onantasine.

15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!

Nagra kumi'ma huresina havizantfa hisine. Hagi nagri'ma hazenkenima omaneresina, nasenia erisga osu nagazegu nehu'na haviza huresine.

16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,

Hagi nagrama navufga rama hanugenka, laionimo'ma afi'zagama aheno nenaku'ma nevaririankna hunka tusi'a hihamuka'anu hara hunantegahane.

17 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.

Hagi maka zupa havizama nehua zana eri ama hunante vava nehunka, Kagra tusi krimpa ahenenantenka sondia vahetmina huzmantanke'za e'za hara eme hunenante'za tusi nata nami'za nazeri haviza nehaze.

18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,

Hagi natrankena nenrera agu'afi fruge'za vahe'mo'za onagazanki, nagafare natrankeno nenrera'a kasenante'ne.

19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.

Nagrira nenarera'ma kaseonantege, narera'ma kasemanenantege'na fruge'za ome asenantazaresina knare hisine.

20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim

Hagi knanimo'a atupa hianki natrege'na osi'a knafina musena hu'na mani'nena,

21 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,

hanintiri huno knare osu kuma'ma, vahe'mo'zama vute'za ete nomaza moparega fri'na va'neno.

22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”

E'i ana mopamo'a kenage hanimo'ma hiaza huno tusi hanintiri huno knarera osu maka zamo'a savri higeno, ana hanimpina tavira re'neanagi ana tavimo'a hanintiri hu'ne.