Job 10
1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
Yt anoieth my soule of my lijf; Y schal lete my speche ayens me, Y schal speke in the bitternesse of my soule.
2 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
Y schal seie to God, Nyle thou condempne me; schewe thou to me, whi thou demest me so.
3 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
Whether it semeth good to thee, if thou `falsli chalengist and oppressist me, the werk of thin hondis; and if thou helpist the counsel of wickid men?
4 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
Whethir fleischli iyen ben to thee, ethir, as a man seeth, also thou schalt se?
5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
Whether thi daies ben as the daies of man, and `thi yeeris ben as mannus tymes;
6 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
that thou enquere my wickidnesse, and enserche my synne?
7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
And wite, that Y haue do no `wickid thing; sithen no man is, that may delyuere fro thin hond?
8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
Thin hondis han maad me, and han formed me al in cumpas; and thou castist me doun so sodeynli.
9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
Y preye, haue thou mynde, that thou madist me as cley, and schalt brynge me ayen in to dust.
10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
Whether thou hast not mylkid me as mylk, and hast cruddid me togidere as cheese?
11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
Thou clothidist me with skyn and fleisch; thou hast ioyned me togidere with boonys and senewis.
12 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
Thou hast youe lijf and mercy to me, and thi visiting hath kept my spirit.
13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
Thouy thou helist these thingis in thin herte, netheles Y woot, that thou hast mynde of alle thingis.
14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
If Y dide synne, and thou sparidist me at an our; whi suffrist thou not me to be cleene of my wickidnesse?
15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
And if Y was wickid, wo is to me; and if Y was iust, Y fillid with turment and wretchidnesse `schal not reise the heed.
16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
And if Y reise `the heed for pride, thou schalt take me as a lionesse; and thou turnest ayen, and turmentist me wondirli.
17 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
Thou gaderist in store thi witnessis ayens me, and thou multipliest thin yre, `that is, veniaunce, ayens me; and peynes holden knyythod in me.
18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
Whi hast thou led me out of the wombe? `And Y wolde, that Y were wastid, lest an iye `schulde se me.
19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
That Y hadde be, as if Y were not, and `were translatid, ethir borun ouer, fro the wombe to the sepulcre.
20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
Whether the fewnesse of my daies schal not be endid in schort? Therfor suffre thou me, that Y biweile `a litil my sorewe,
21 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
bifor that Y go, and turne not ayen, to the derk lond, and hilid with the derknesse of deth, to the lond of wrecchidnesse and of derknessis;
22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
where is schadewe of deeth, and noon ordre, but euerlastynge hidousnesse dwellith.
