< Job 10 >
1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
Kamae ka hringnae ka panuet. Ka phuenangnae ka pâpho ngala han. Ka hringnae a rek hoi lawk ka dei han.
2 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
Cathut koe yon na pen hanh, bangdawkmaw na taran, na hmawt sak haw, telah ka ti han.
3 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
Tami repcoungroe lahoi na kutsak tami hah dudam teh, tamikathoutnaw khokhang e hnâbokhaie heh, ahawi telah na pouk maw.
4 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
Takthai e mit maw na tawn, tami ni a hmu e patetlah maw na hmu van maw.
5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
Namae hninnaw hai tami e hnin patetlah maw ao. Namae kumnaw teh, tami e hnin patetlah maw ao.
6 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
tamikathout lah ka ohoehnae hah na panue eiteh, na kut dawk hoi ka rungngang thai e awm hoeh tie hah na panue nahlangva,
7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
Ka payonpakai e naw hah na tawng teh, ka yonnae hah na pâphue.
8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
Namae na kut hoi na sak teh, ka kuepcingcalah na pathoup. Hateiteh, namae kut ni bout na raphoe.
9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
Nama ni talai e na sak tie hah na pahnim hoeh nahan ka kâhei, vaiphu lah maw bout na coung sak han.
10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
Nama ni sanutui patetlah na rabawk teh, sanutui kamkak patetlah na pahlawm nahoehmaw.
11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
Nama ni ka vuen hoi takthai na ramuk. Ka hru hoi ka tharui hoi na caksak nahoehmaw.
12 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
Nama ni ka hringnae hoi pahrennae na poe teh, na khetyawtnae ni ka muitha teh a lungmawng sak.
13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
Hete hnonaw heh na lungthin thung vah na hro teh, namae thung vah ao tie hah ka panue.
14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
Ka yon pawiteh nama ni na panue han. Ka payonpakai e dawk hoi na hlout sak hoeh.
15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
Tamikathout lah kaawm pawiteh, yawthoe lah ka o han, tamikalan lah ka o nakunghai, minhmai kahawi kahmawt thai mahoeh. Kayayeirai hoi runae hoi kakawi e la ka o.
16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
Ka kâoup pawiteh, ka matheng e Sendek patetlah, hmâ na ca sak. Kai taranlahoi takikathopounge bout na kamnue sak.
17 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
Kai na ka taran hane ka panuekkhaie patuen patuen na tha teh, kai dawk na lungkuephoehnae na pung sak. Dumyennae hoi tarantuknae hah, kai koe pou ao.
18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
Bangdawkmaw camo im dawk hoi na tâcosak. Oe apinihai na hmawt laipalah kadout boi pawiteh;
19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
Kaawmhoehe patetlah ka o han ei, Camo im thung hoi phuen lah ceikhai lah ka o han ei.
20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
Ka hninnaw heh, ka younca e nahoehmaw. Ka cei vaiteh bout ka ban thai hoeh nahanlah, duenae tâhlip hoi hmonae ram dawk ka cei hoehnahlan vah.
21 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
Lungmawngnae dawngdeng hai ka hmu nahanelah, ka kâhat pawiteh, ka mahmawk na awm sak awh.
22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
Ama lungpouk ka hmawt e, kingkahmawt e ram, duenae tâhlip patetlah, banghai ka awmhoeh e, angnae hai hmonae patetlah a onae hmuen koe, telah ati.