Job 10
1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
Ka hingnah soah ka hinglu loh a ko-oek coeng. Ka kohuetnah he kamah taengah ka sah tih ka hinglu a khahing hil ka thui.
2 Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
Pathen taengah, “Kai m'boe sak boeh, balae tih kai nan ho, kai m'ming sak.
3 TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
Na kut thaphu na hnawt vaengah halang kah cilsuep dongah na sae tih na hnaemtaek te nang ham then a?
4 Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
Hlanghing he na sawt tih na hmuh bangla nang taengah pumsa mik om a?
5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
Na khohnin he hlanghing khohnin bangla, na kum khaw hlang khohnin bangla om a?
6 Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
Te dongah kai kathaesainah te na tlap tih ka tholhnah hnukah nan toem.
7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
Ka boe pawt tih na kut lamloh a huul thai pawt te na mingnah dongah om pataeng.
8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
Na kut loh kai n'noih pai tih thikat la kai n'saii akhaw kai nan dolh pawn ni.
9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
Amlai bangla kai nan saii tih laipi la kai nan mael sak te poek mai lah.
10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
Suktui bangla kai nan sui tih sukkhal bangla kai nan khal sak moenih a?
11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
Kai he ka vin ka saa neh nan dah tih ka rhuh neh tharhui neh nan cun.
12 S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
Hingnah neh sitlohnah te kai taengah nan khueh tih ka mueihla loh na ngoldoelh a ngaithuen.
13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
Tedae na thinko ah na khoem he na khuiah tila ka ming.
14 da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
Ka tholh sitoe cakhaw kai nan ngaithuen dongah kai kathaesainah lamloh kai nan hmil moenih.
15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
Ya-oe kai he ka boe akhaw, ka tang akhaw ka lu ka dangrhoek moenih. Yah ka hah tih ka phacip phabaem loh n'yan.
16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
Sathuengca bangla a phul atah kai nan mae tih kai taengah khobaerhambae la na mael.
17 optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
Na laipai neh kai hmai ah nan tlaih tih kai taengah na konoinah na hong. Thovaelnah neh caempuei la kai taengah na pai.
18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
Balae tih bung khui lamloh loh kai nan poh. Ka pal palueng vetih mik loh kai m'hmu pawt mako.
19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
A om khaw a om pawt bangla bungko lamloh phuel la n'khuen.
20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
Ka khohnin he bawn tih a muei la a muei moenih a? Kai lamkah he na dueh na dueh vetih ka ngaidip laem mako.
21 prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
Ka caeh hlan vaengah hmaisuep khohmuen neh dueknah hlipkhup la ka mael pawt mako.
22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
khoyinnah kho tah dueknah hlipkhup a hmuep bangla om tih cikngae pawh. Te dongah a hmuep la sae,’ ka ti ni,” a ti.
