Jeremija 1
1 Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.
Ko e ngaahi lea ʻa Selemaia, ko e foha ʻo Hilikia, ko e tokotaha ʻoe kau taulaʻeiki naʻe nofo ʻi ʻAnatoti ʻi he fonua ʻo Penisimani:
2 Njemu dođe riječ Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova:
ʻAia naʻe hoko ki ai ʻae folofola ʻa Sihova ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Siosaia, ko e foha ʻo ʻAmoni, ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻi hono hongofulu ma tolu taʻu ʻo ʻene pule.
3 zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.
Naʻe hoko foki ia ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Sihoiakimi ko e foha ʻo Siosaia ko e tuʻi Siuta, ʻo aʻu ki hono fakaʻosi hono hongofulu ma taha taʻu ʻo Setikia ko e foha ʻo Siosaia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo aʻu ki hono ʻave fakapōpula ʻa Selūsalema ʻi hono nima māhina.
4 Dođe mi riječ Jahvina:
Pea naʻe toki hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
5 “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.”
“Naʻaku ʻilo koe ʻi he teʻeki ai te u fakatupu koe ʻi he fatu; pea naʻaku fakatapui koe, pea tuʻutuʻuni koe, ko e palōfita ki he ngaahi puleʻanga, ʻi he teʻeki ai te ke haʻu mei he manāva.”
6 A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.”
Pea naʻaku toki pehē, “ʻOiauē! ʻE ʻEiki ko Sihova! Vakai, ʻOku ʻikai te u faʻa lea: he ko e tamasiʻi au.”
7 A Jahve mi odvrati: “Ne govori: 'Dijete sam!' Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti.
Ka naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, “ʻOua naʻa ke pehē, ko e tamasiʻi koe: ka ke ʻalu kiate kinautolu kotoa pē ʻoku ou fekau koe ki ai, pea ko ia te u fekau kiate koe ke ke lea ʻaki.
8 Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina.
Pea ʻoua naʻa ke manavahē ki honau mata: he ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻoku ou ʻiate koe, ke fakamoʻui koe.”
9 I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: “Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.
Pea naʻe toki mafao mai ʻe Sihova hono nima, ʻo ala ki hoku ngutu. Pea pehē mai ʻe Sihova kiate au, “Vakai, ʻoku ou ʻai ʻeku ngaahi lea ki ho ngutu.
10 Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.”
Vakai, Kuo u foaki kiate koe ʻi he ʻaho ni ʻae mālohi ki he ngaahi kakai, mo e ngaahi puleʻanga, ke taʻaki, mo veteki, ke fakaʻauha, mo lī ki lalo, ke langa hake, mo tō.”
11 I dođe mi riječ Jahvina: “Što vidiš, Jeremija?” A ja ću: “Vidim granu bademovu.”
Pea naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē, “ʻE Selemaia, ko e hā ʻoku ke mamata ki ai?” Pea naʻaku pehē, “ʻOku ou mamata ki he vaʻa ʻoe ʻakau ko e ʻalimoni.”
12 Tada mi Jahve reče: “Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!”
Pea naʻe pehē mai ʻe Sihova kiate au, “Kuo ke mamata totonu: he te u fakavave ʻeku lea ke fakahoko ia.”
13 I dođe mi riječ Jahvina: “Što vidiš?” A ja ću: “Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever.”
Pea naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova ʻo liunga ua kiate au, ʻo pehē, “Ko e hā ʻoku ke mamata ki ai?” Pea naʻaku pehē, “ʻOku ou mamata ki he kulo vela; ʻoku hanga mai hono ngutu mei he tokelau.”
14 I Jahve mi reče: “Sa sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, “ʻE tupu mei he tokelau ʻae kovi ki he kakai kotoa pē ʻoe fonua.
15 Jer evo, ja ću sazvati sva sjeverna kraljevstva” - riječ je Jahvina. “I ona će doći: svako će od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih.
He, ʻoku pehē ʻe Sihova, Vakai, te u ui ki he faʻahinga kotoa pē ʻoe ngaahi puleʻanga ʻi he tokelau; “pea te nau haʻu, pea te nau taki taha nofo ʻi hono nofoʻanga ʻi he hūʻanga ki he ngaahi matapā ʻo Selūsalema, pea ki hono ngaahi ʻā kotoa pē ʻo takatakai, pea ki he ngaahi kolo kotoa pē ʻo Siuta.
16 I sudit ću im za sve opačine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.
Pea te u fakahā ʻeku ngaahi tautea kiate kinautolu, koeʻuhi ko ʻenau angahala kotoa pē, he kuo nau liʻaki au, pea tutu ʻae meʻa namu kakala ki he ngaahi ʻotua kehe, pea tauhi ki he ngaahi ngāue ʻa honau nima.
17 Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima.
“Ko ia ke ke nonoʻo hoʻo noʻotanga vala, pea tuʻu hake, pea lea ʻaki kiate kinautolu ʻaia kotoa pē ʻoku ou fekau kiate koe: pea ʻoua naʻa ke manavahē ki honau mata, telia naʻaku fakamaaʻi koe ʻi honau ʻao.
18 Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k'o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje.
He vakai, kuo u ngaohi koe he ʻaho ni ko e kolo kuo teu ki he tau, ko e pou ukamea, ko e ngaahi ʻā palasa, ki he fonua kotoa pē, ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta, mo hono houʻeiki, pea ki hono kau taulaʻeiki, pea mo e kakai kotoa pē ʻoe fonua.
19 I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina.
Pea te nau tauʻi koe; ka ʻe ʻikai te nau mālohi kiate koe;” he ʻoku pehē mai ʻe Sihova, “ʻOku ou ʻiate koe, ke fakamoʻui koe.”
