< Jeremija 45 >

1 Riječ koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te riječi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga:
Judah manghai Josiah capa Jehoiakim kah a kum li dongah tonghma Jeremiah loh Neriah capa Barukh taengah ol a thui pah tih Jeremiah ka dongkah ol te cabu dongah tloep a daek.
2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše:
“Barukh nang taengah Israel Pathen BOEIPA loh he ni a thui.
3 “Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdišući i ne mogu naći mira!'
Anunae kai aih he, ka nganboh te BOEIPA loh kothae neh a koei coeng. Ka hueinah nen khaw ka kohnue tih duemnah ka hmuh pawh,” na ti mai.
4 Ovako govori Jahve: 'Evo, što sam sagradio, porušit ću, što sam zasadio, iščupat ću - po svoj zemlji!
Amah taengah na thui bangla, BOEIPA loh he ni a thui. Ka thoh tangtae te ka koengloeng tih ka phung tangtae he diklai tom he ka phuk coeng ne.
5 A ti tražiš za se čudesa! Ne traži toga! Jer, gle, svalit ću zlo na sve živo - riječ je Jahvina. A tebi ću kao plijen pokloniti život tvoj na svim mjestima kamo dođeš.'”
Nang loh namah ham a tanglue na tlap te tlap voel boeh. Pumsa boeih soah yoethae ka thoeng sak coeng. He tah BOEIPA kah olphong ni. Tedae na caeh nah hmuen takuem ah kutbuem la na hinglu te namah taengah kam paek,” a ti.

< Jeremija 45 >