Jeremija 4
1 “Ako se, Izraele, želiš vratiti - riječ je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene.
Vo Israel, nangma hung kilekit ding nahin, nangma kahenga hung kilekit tan, tin Pakaiyin aseiye. Thet umtah doilim hochu napai doh’a chuleh nangma ka-angsunga kon’a nachemang kit tahlou ding ahi.
2 Ako se zakuneš: 'Živoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.”
Chuleh kamin’a “Pakai hingjing” tia nangma nakihah sel’a, nangman thulah, thutandih chuleh chondihna chu nadinpi ding ahi. Chuteng namtin vaipi dinga nangma phatthei channa nahiding, chuleh mitin hung kikhom uva kamin avahchoi ding ahi.
3 Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: “Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima.
Hiche hi, Judah mite leh Jerusalem’a chengte henga Pakai thusei chu ahi. “Lholou gamtah leiset tobang nalungsung’u chu kaljal’unlang, muchi pha chu ling leh khao lah’a themang hih un.
4 Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste.
Vo Judah leh Jerusalem mite, kiletsah hoitho pailhauvin, Pakai angsung’a kipelut uvin. Nalungsung uva setna dim chep-vun chu tan un paidoh un, nalung khel’un. Achutilouleh nachonset nau jal’a chu kalungsat nachung uva meikong banga hung deojah ding, hichu koima aphelmit ding umlouhel ding ahi,’’ tin Pakaiyin aseiye.
5 Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vičite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrđene!'
Judah gamsunga samphongun, chuleh Jerusalem’a phongjal un! Amaho chu seipeh un, gamsung pumpia phongjal’un. “Nakihinso nadiuvin jam un, chuleh kulpi kikaikhum khopi sunga jamlut un.’’
6 Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreću sa Sjevera, veliku propast.
Melchihna ponlap khat, Jerusalem mite din khaidoh’un; Hoidohna din tun jamtauvin, umden den hih un! Ijeh inem itileh keiman sahlam gamkaiya kon’a manthahna nachunguva kahinlhunsah ding ahi, ati.
7 Lav se podiže iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove će tvoje razoriti, nestat će im žitelja.
Keipi bahkai khat, namtin vaipi sumang chu, akiselna kokhuh’a konin ahung pot’e. Aman akiselna kokhuh ahin dalhan, nang lampi ahin jottai. Aman nagamsung asuhmang ding, nakhopi jousea jong mi chenna lou khogem asoding ahi.
8 Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, naričite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla.
Hijeh chun khaodip-pon kivon’unlang kap uvin mauvun. Ajeh chu Pakai lungsat, khohsetah chu ichunguva alhunge. tiuvin.
9 U dan onaj - riječ je Jahvina - klonut će srce kralju i knezovima. Svećenici će se zapanjiti, proroci umuknuti.
Pakaiyin aseiye,’’ Hiche nikho chuleh lengpa leh leng chapate kicha-a kihotdiu, thempuho jong tija diu chuleh themgao hojong lungdong dendiu ahi,’’ ati.
10 I reći će: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reče: 'Uživat ćete mir' a sad nam je mač pod grlom.'
Hichun keiman, “Vo Hatchungnung Pakai, nangman Jerusalem’a cham-lungmon umding ahi, tia natepsa hilou ham? Ahivangin, nangin amaho najoulheptai, alol’u leh chemjam akisuto gamtai,’’ kati.
11 U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti!
Hiche phat chuleh, Pakaiyin amite jah’a aseiding, ‘’Vo kamite, nelgam’a kon’a meisa tobang kho-hui savetvut in nahin nunkhum diu, hiche hui chu huilhi leh buhsi semhoh hui hilou ding ahi.’’
12 Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud!
Hiche khopihui chu keiman huneitah’a kahin nunsah ahi. Chuleh tua namanthah nadiu thutan khum’a phongdoh’a chu keima kahi,’’ ati.
13 Gle: diže se k'o oblačine, kola mu slična vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo!
Ven, melma chu meilhang lom bangin ahunge. Agalsatna kangtalai ho chimpei kipei abangin, asakolte jong muvanlai sangin ajangkhai jouve. Itobanga khohse hitam, eiho amahthah ihitauve.
14 Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi?
Vo Jerusalem, huhhing'a naumthei nadin nalungthim a thilse ho kisoptheng in. Itihchan geiya, nalung sunga setna hochu nachen sah ding ham?
15 Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreću.
Dan khopi leh Ephraim thinglhang gam’a hungkon thangkou ten, nang manthahna ding thuse jeng aphonguve.
16 Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;
Namtin vaipi jouse gih’un chuleh hichehi Jerusalem’a seiphongun. Melmapa chu gamla tah’a konin ahung e. Aman Judah gamsung khopi ho douna kho ahinsam’e.
17 poput čuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene” - riječ je Jahvina.
Lou ngah hon lou ahon bang’un Jerusalem khopi chu aum kimveltauve. Ajeh chu kamiten kei doumah mah aboltauve, tin Pakaiyin aseiye.
18 Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce!
Vo Judah, nathilbol leh nachonna chengsen, thilse hichenghi nachung’a ahinlhut ahitai. Hiche gentheina hi akha kine banga nachunga hunglhung ahitan, nalungchang geiya ahin dot ahitai.
19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne.
Ohe, kalungchang anai, kadip adambehseh e! kalungchang aphudot dot in, thipbeh in kaumtheipoi. Ajeh chu keiman melmapa sumkon gin kajan chuleh agalsatna pumpi pohjah gin kajai.
20 Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena.
Manthahna chunga manthahna, gamsung ahunglhung’e, gamsung pumpi ahomkeuvin akijamtai. Hetmanlouvin kaponbuh chengseu abon'in asusetan, chuleh kachennau jouseu jong asuse gamtai.
21 Dokle ću gledati bojne znakove, slušati pozive roga?
Itihchan hi gal ponlap kavet vet’uva, chuleh gal husa leh sumkon gin kangai ngai diuham?
22 Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaćaju, mudri su tek za zlodjela, al' činiti dobro ne umiju.
Pakaiyin aseiye, “Kamite angol gam’uvin, keima jong eihepouve. chapang ngol bangin aumun, imacha ahekhen theipouve. Thilse bolna lam’a athem’un ahivangin amahon thilpha bolje ahepouve,’’ati.
23 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla.
Keiman leiset kaven, hichu ahomkeo leh alimbei ahi. Keiman vanlam kaven, vah aumpon athim e.
24 Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.
Keiman thinglhang leh molsang ho kaven, akihot ling gam’un chuleh aonle le gam tauve.
25 Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.
Kavet pet chun, mihem ho jouse kamutapoi. Chuleh vacha ho jouse jong alengmang gamtauve.
26 Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga.
Kavet pet chun, gam leiset phalai jouse gamgo asohtan, chuleh khopi jouse jong chu, Pakai lungsat khohse chun khogemsa asogamtai.
27 Da, ovako govori Jahve: “Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac.
Pakaiyin aseiye, “Leiset pumpi ahom keova hung umding, ahivanga leiset apumpia kasuhmanglou ding ahi.
28 Na to će se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neću se raskajati, odlučih i neću odustati.
Leiset lunghem ding, vanho jong hung thim ding. Ajeh chu keiman kamite chunga kathupehsa ahitai. Chuleh keiman katohding chu kageltohsa ahitan, nung jong nungkhel kit pong’e,’’ati.
29 Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše.
Sakol kangtalai chunga touho leh thalpi kap them ho husa chun, mipi jouse ajam chehtauve. Amaho hamjing lah’a akisel’un, chuleh molsang lam’a ajamtauve. Khopi jouse ahomkeuvin aumtan, mihem khatcha jong achengtapoi.
30 A ti, opustošena, što ćeš učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oči ličilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju.
Vo Jerusalem, nangin ipi nabol am, Nangma kisusea dalhahsa nahitai. Ibol’a nangma ponsil hoitah tah’a nakivon’a, sana-a nakijep ham? Ibol’a namitte ni chu mitlouva najeppol ham? Nakijepna chu pannabei ahin, nakivoppi nadongmahon la donlouvin nakoiyun, thadin bou naholtauve.
31 Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!'
Keiman numei naosonat masapen thoh’a, aka-pen gin tobang khat kajan. Hiche hi Jerusalem chanu melhoitah, haithei louva aka-gin chu ahi. Ohe ada kahi, tolthat ho’a kon in nei panpin, ati.
