< Izaija 64 >

1 O, da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,
Oh that you would tear the heavens, that you would come down, that the mountains might quake at your presence.
2 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!
As when fire kindles the brushwood, and the fire causes the water to boil; Make your name known to your adversaries, that the nations may tremble at your presence!
3 Čineć' djela strahotna, neočekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom!
When you did awesome things which we didn’t look for, you came down, and the mountains quaked at your presence.
4 Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega.
For from of old men have not sh'ma ·heard·, nor perceived by the ear, nor has the eye seen a God besides you, who works for him who waits for him.
5 Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo.
You meet him who rejoices and does righteousness, those who remember you in your ways. Behold, you were angry, and we sinned. We have been in sin for a long time. Shall we be saved?
6 Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo i opačine naše k'o vjetar nas odnose.
For we have all become like one who is unclean, and all our righteousness is like a polluted garment. We all fade like a leaf; and our iniquities, like the wind, take us away.
7 Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.
There is no one who calls on your name, who stirs himself up to take hold of you; for you have hidden your face from us, and have consumed us by means of our iniquities.
8 Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih.
But now, Adonai, you are our Father. We are the clay, and you our potter. We all are the work of your hand.
9 Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj!
Don’t be furious, Adonai, and don’t remember iniquity forever. Look and see, we beg you, we are all your people.
10 Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem.
Your holy cities have become a wilderness. Zion [Mountain ridge, Marking] has become a wilderness, Jerusalem [City of peace] a desolation.
11 Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane.
Our holy and our beautiful house, where our fathers praised you, is burned with fire; and all our pleasant places are laid waste.
12 Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet' i ponižavati nas odveć žestoko?
Will you hold yourself back for these things, Adonai? Will you keep silent, and punish us very severely?

< Izaija 64 >