Izaija 64

1 O, da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,

Aw, vannawk to paong ah loe anghum tathuk ah, na hmaa ih maenawk loe tasoeh o nasoe,

2 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!

hmai mah anghnoeng to kangh moe, tui tadawhsak baktiah om o nasoe; to tiah ni na misanawk mah na hmin to panoek o ueloe, kami congcanawk doeh na hmaa ah tasoeh o tih.

3 Čineć' djela strahotna, neočekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom!

Kaicae mah poek ai ih dawnrai hmuennawk to na sak, nang humh tathuk naah maenawk loe na hmaa ah tasoeh o.

4 Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega.

Aw Sithaw, nang ai ah loe long amtong tangsuek na hoi Angraeng zing kaminawk hanah dawnrai hmuen kasah pae, kalah Sithaw roe mi mah doeh thaih o vai ai vop; panoek o vai ai moe, mik hoiah doeh hnu o vai ai.

5 Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo.

Nang loe anghoehaih hoi katoeng hmuen sah kaminawk to na bomh moe, na caehhaih loklam panoek kaminawk to abomh hanah nang zoh; khenah, kaicae loe ka zae o boeh moe, loklam kam khraeng o poe boeh pongah, palung na phui; kaicae loe kawbangmaw pahlong thai tih boeh?

6 Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo i opačine naše k'o vjetar nas odnose.

Kaicae loe ciimcai ai hmuen baktiah ni ka oh o boih boeh, ka sak o ih katoeng hmuennawk doeh panuet thok laprawn baktiah ni oh boeh; kaicae loe thingqam baktiah ka zaem o boih boeh moe, ka sak o ih zaehaih mah kaicae loe takhi baktiah hmuh phaeng boeh.

7 Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.

Mi mah doeh na hmin to kawk ai, nang patawnh hanah tha pathok kami mi doeh om o ai; kaicae khae hoiah mikhmai na hawk ving boeh moe, ka zae o haih pongah nang pahnawt sut boeh.

8 Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih.

Toe, Aw Angraeng, nang loe kaicae Ampa ah na oh; kaicae loe amlai long ah ka oh o, nang loe laom sahkung ah na oh; kaicae loe na ban hoi sak ih hmuen ah ni ka oh o boih.

9 Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj!

Aw Angraeng, palungphui nung parai hmah rae ah, ka zae o haih doeh dungzan khoek to pakuem hmah; tahmenhaih hoiah na khen noek ah, kaicae loe nang ih kami ah ni ka oh o boih.

10 Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem.

Kaciim na vangpuinawk loe praezaek ah angcoeng boih boeh; Zion loe praezaek ah angcoeng boeh moe, Jerusalem doeh pong sut boeh.

11 Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane.

Kam panawk mah nang ang pakoeh o haih, ciimcai kranghoih tempul loe hmai mah kangh boih boeh; kahoih kaicae ih hmuennawk doeh amro boih boeh.

12 Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet' i ponižavati nas odveć žestoko?

Aw Angraeng, hae hmuennawk hae na pauep khing han vop maw? Lok apae ai ah pauep moe, kaicae hae patang nang khangsak han vop maw?