Izaija 6
1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište.
Lengpa Uzziah thi kum chun keiman Pakai kanamu’n ahi. Ama chu laltouna kikhangsang chungah atouvin, alal pon kailha chun houin sung alodimsoh-e.
2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.
Ama jenleho chu thahattah seraphim, lhaving gup cheh nei ahiuve. Alhavingu nia chun amaiyu akhuvin, nia chun akengu akhuvin, nia chun alengun ahi.
3 I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!”
Amaho chu akikoutovin, “Atheng, atheng, atheng chu Vantilte Pakai chu ahi! Leiset pumpi hi aloupinan adimsoh-e!” atiuvin ahi.
4 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.
Langei loupitah chun Houin chu akhombul lam chan geiyin ahotlinglha jeng ta’n, hichun amuntheng chu meikhun atom jeng tai.
5 Rekoh: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!”
Hichun keiman, “Ohe! Suhmanga umding kahitai, ijeh-inem iti leh keima michonse kahi’n, sapset nammite laha khat kahi. Ahinla keiman Lengpa, Pakai Hatchungnung chu kamutai!” katitan ahi.
6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika;
Chuin alah-uva khat chun maicham phunga kon’a songmeihol am khat chaichea ache chu hin choipumin kahenglam jonin ahung lengpheiyin ahi.
7 dotače se njome mojih usta i reče: “Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.”
Meiam chun kanephu ade-in, “Ven, hiche meiam hin nanephuteni asukhatai. Tuhin nathemmona akisubeitan, nachonsetna akingaidam tai,” atiin ahi.
8 Tad čuh glas Gospodnji: “Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: “Evo me, mene pošalji!”
Chuin Pakaiyin thudoh ahinbolin, “Kamite henga thulhut dinga koi kasol ding ham? Keiho dinga koi chediham?” ahin titai. Hichun keiman, “Pakai, keima che’nge! neisolin,” katitai.
9 On odgovori: “Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.'
Aman aseiyin, “Henge, che’n. Hinla kamite komah: Kathu najah diu, ahivanga nahetlou diu. Kathilbol namudiu, ahivanga ipi avetsah ham nahetdohlou diu ahi,’ tiin gaseipehtan,
10 Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.”
Hiche mite hi alungu sutah-in. Anakhangu huhbitnin lang amit’nu chosah-in. Chutileh amahon amitteniuva amulou diu, anakhanguva ajahlou diu, alungthimuva ahettheilou diu chuteng adamnadiuva kahenglama hung kihei diu ahi,” ati.
11 Ja rekoh: “Dokle, o Gospode?” On mi odgovori: “Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš,
Hichun keiman, “Pakai, ichan gei hitia chu kabol ding ham?” kati leh, Ama’n eidonbutnin, “Akhopihou khat jeng jong hoidohlouva achimlhuhsoh gam kahse le ainnhou dalhah-a aumsoh takah chuleh agam’u ahomkeo ahisoh kahse;
12 dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju,
Pakaiyin Israel mite gamlataha anomanga chuleh Israel gam pumpi khogemnung ahisohhel kahse hiding ahi.
13 i ostane li u njoj još desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme.”
Chuleh mi som jengcha — akidalha — asohcha aumjongleh kibulu kit’na kihallhahbe kit ding ahi. Israel chu thingkungbul, aphung kitanbong tobang hiding, ahivanga akungbul chu muchi theng hintin hung khangdoh kit ding ahi,” ati.
