Izaija 57
1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik
Katoeng kami duek naah mi mah doeh dawncang o ai; kami palungnathaih tawn kami hoi katoeng kami to lak ving naah, patangkhanghaih thung hoi loisak han ih ni katoeng kami to lak ving, tiah mi mah doeh panoek o ai.
2 da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju.
Katoengah khosah kami loe monghaih thungah akunh; toenghaih loklam to pazui o pongah, duek naah angmacae iihkhun nuiah kamong ah iih o.
3 Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko!
Toe nangcae miklet kop caanawk, takpum zaw kami ih caanawk, payang caanawk, hae ah angzo oh!
4 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo?
Mi maw na pahnui o thuih? Mi han maw pahni na kaek o thuih moe, palai na pathok o thuih? Nangcae loe lokaek thaih kaminawk ih caa, lok amlai kaminawk ih caa ah na ai maw na oh o?
5 Vi koji se raspaljujete među hrašćem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!
Aqam kahing thing tlim ah krangnawk hoiah zaehaih na sak o; cathaeng tlim ih azawn ah nawktanawk to hum moe, angbawnhaih sah kami ah na ai maw na oh o?
6 Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim?
Vacong thung thlung kamnaenawk salak ih krangnawk to bok hanah na qoih o; to krangnawk loe na toep o han koi qawk ah oh; to krangnawk khaeah naek koi angbawnhaih hmuen to na paek o moe, cang hoi angbawnhaih to na sak o. To baktih hmuen pongah, kai palung anghoe tih, tiah na poek o maw?
7 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu.
Maesang nuiah iihhaih to na sak moe, to ahmuen ah angbawnhaih sak hanah na dawh tahang.
8 Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć' im mušku snagu.
Krang bokhaih to pahnet thaih han ai ah ahnuk ahma thok to na suek; kai hae nang pahnawt sut boeh: minawk kalah khaeah khukbuen nang khring thuih, iihkhun nuiah na dawh, iihkhun to kalen ah na sak moe, nihcae hoi lokmaihaih to na sak; bangkrai ah kaom nihcae to na hnuk naah iihkhun to na khit.
9 S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. (Sheol h7585)
Siangpahrang khaeah olive situi hoiah na caeh moe, hmuihoih tuinawk to kapop ah na patoh, na laicaehnawk to kangthla ah na patoeh, taprong karoek to nang hum tathuk boeh. (Sheol h7585)
10 Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: “Beznadno je!” Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala.
Na caehhaih loklam mah nang tha angphosak, toe Oephaih om ai boeh, tiah thui hmah; na ban thacakhaih hoi hinghaih to na hnuk boeh pongah, nang pho ai boeh.
11 Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala.
Kai khaeah lok nam lai moe, kai hae nang pahnet, palung thung hoi doeh na poek ai boeh, to tih khoek to mi maw na zit? Atue sawk parai ah kang oh taak duem pongah maw kai hae nang zii ai?
12 Ali ću objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti.
Nangmah hoi nangmah to kahoih ah na poek, toe na toenghaih hoi na toksakhaihnawk to kam tuengsak han; toe nang han tih atho doeh om mak ai.
13 Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju.
Na qah naah nangmah ih krangnawk mah abomh o nasoe; krangnawk loe takhi mah hmut phaeng tih; anghahhaih takhi mah to krangnawk to hmut boih tih; toe kai oep kaminawk loe prae to toep o ueloe, kai ih kaciim mae to toep o tih.
14 Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda!
Long to aphum oh, aphum oh, loklam to pakhrai oh! Kai ih kaminawk caehhaih loklam ah amthaek han koi kaom hmuennawk to takhoe oh, tiah thui tih.
15 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: “U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.
Ciimcai tiah ahmin kaom, dungzan khoek to kaom, ranui koekah kaom Sithaw mah; Kai loe hmuensang hoi hmuenciim ah ka oh, poekhaih pahnaem kami hoi dawnpakhuem kaminawk palung angthawksak hanah, kai loe poekhaih pahnaem moe, dawnpakhuem kaminawk hoi nawnto ka oh.
16 Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.
Nihcae to zaehaih ka net poe mak ai, palung doeh ka phui thuih poe mak ai; ka sak ih hinghaih hoi muithla loe ka hmaa ah amro tih boeh.
17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim
Amtlai hmoek koehhaih anih zaehaih pongah palung ka phui moe, anih to ka thuitaek; palungphui moe, mikhmai ka hawk ving, toe anih loe a caeh koehhaih loklam bangah caeh toengtoeng vop.
18 i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju -
Anih caehhaih loklam to ka hnuk boeh, toe ngan ka tuisak han; anih to ka zaeh moe, angmah hoi nawnto palungsae kaminawk khaeah monghaih to ka paek han.
19 stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu,” govori Jahve, “ja ću te izliječiti.”
Pahni ah thingthai ka ohsak; kangthla ah kaom kaminawk hoi kazoi ah kaom kaminawk khaeah, Monghaih, monghaih to om nasoe, ngan ka tuisak han, tiah Angraeng mah thuih.
20 Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću.
Toe kasae kaminawk loe anghak ai ah kangthawk tuiphu, tangnong hoi anghnoeng pazawk tuinawk baktiah ni oh o.
21 “Nema mira grešnicima!” govori Bog moj.
Kasae kami hanah loe monghaih roe om ai, tiah Angraeng mah thuih.
