< Izaija 4 >

1 I sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka - u dan onaj: “Svoj ćemo kruh jesti,” reći će, “i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu.”
Hatnae atueng dawkvah, napui sari touh ni tongpa buet touh kuen awh vaiteh, kamamae rawca doeh ka cat awh tih, kamamae khohna doeh ka khohnat awh tih. Min mathoenae ao hoeh nahanelah, na min duengma hah na phawt sak awh la ati awh han.
2 U onaj će dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu.
Hatnae atueng dawkvah, BAWIPA e akang teh, a meihawi vaiteh, a lentoe han. Kahlout e Isarelnaw hanelah, talai a pawhik teh a thawn han.
3 Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat će se “sveti” i bit će upisani da u Jeruzalemu žive.
Cathut ni lawkcengnae muitha, hmai ka kang e muitha, hoi Zion canunaw e khinnae hah pâsu pouh vaiteh,
4 Kad Gospod spere ljagu kćeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje,
Jerusalem kho e thi hah a takhoe toteh, Zion e naranaw hoi Jerusalem kaawm rae hringnae cauk dawk min thut lah kaawm e naw teh, ka thoung e lah ao awh han.
5 sazdat će Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noću sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava će biti zaklon
BAWIPA ni Zion vah khosaknae hmuen puenghoi kamkhueng e rangpuinaw lathueng vah, khodai lah, tâmai hoi hmaikhu, karum lah hmaito angnae hah sak vaiteh, ka talue e hmuenpueng koung a ramuk han.
6 i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utočište od pljuska i oluje.
Khodai lah khumbei ka ngang e rim, tûilî a tho toteh, lungmawngnae hoi kânguenae lah ao han.

< Izaija 4 >