Izaija 3
1 Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi,
For sjå Herren, Allhers-Herren, skal taka burt frå Jerusalem og Juda kvar studnad og stav, kvar studnad av mat, og kvar studnad av vatn,
2 junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika,
kjempa og stridsmann, domar og profet, spåmann og styresmann,
3 savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem.
femtimanns-førar og vyrdingsmann, rådsherre og handverksmeister og trollkunnig mann.
4 “A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju.”
Og eg skal gjeva deim unggutar til styrarar, og gutehått skal råda yver deim.
5 Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika
Og folket - den eine skal plåga den andre, kvar ein sin granne. Guten skal setja seg upp imot den gamle, fanten imot fagnamannen.
6 te svatko brata hvata u očinskoj kući: “Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!”
Når det då hender, at ein fær tak i ein annan i huset åt far hans, og segjer: «Du eig då ein klædnad, ver du styraren vår! Tak då rådvelde yver dette fallande riket!»
7 A on će se, u dan onaj, braniti: “Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara.”
då skal han svara og segja: «Eg er ingen sårlækjar, i mitt hus er korkje brød eller klæde; gjer ikkje meg til styrar yver folket!»
8 Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove.
For Jerusalem snåvar og Juda fell, av di dei i ord og gjerd stend Herren imot, og er tråssuge framfor hans herlegdoms åsyn.
9 Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.
Sjølve andlitssvipen deira vitnar imot deim, og liksom i Sodoma talar dei utan dulsmål um syndi si. Ve deira sjæl! For dei valdar seg sjølv ulukka.
10 Kažite: “Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih!
Seg um den rettferdige at det skal ganga honom godt; frukti av si gjerning skal han njota.
11 Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih.”
Men usæl den ugudlege! honom skal det ganga ille; hans eigne gjerningar hemnar seg på honom sjølv.
12 Deran tlači narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš.
Styraren yver mitt folk er eit barn, og kvinnor råder yver det. Mitt folk, førarane dine fører deg vilt, og gjer vegen du skal fara til villstig.
13 Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,
Herren hev stige fram, han vil føra sak, han stend og vil døma folki.
14 Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: “Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu.
Herren held rettargang med sitt folks styresmenner og hovdingar: «De hev plundra vinhagen! Ran frå fatigmannen er i husi dykkar!
15 S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?” - riječ je Jahve, Gospoda nad Vojskama.
Korleis kann de soleis skamfara mitt folk og trakka dei fatige under fot?» segjer Herren, Allhers-Herren.
16 I reče Jahve: “Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?
Og Herren segjer: «Av di Sions døtter briskar seg og gjeng med bratt nakke og spelar med augo, og gjeng og trippar og ringlar med fotringarne sine,
17 Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu.”
so skal Herren gjera kruna skurvut på Sions døtter, og Herren skal nækja deira blygsla.
18 U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće,
På den dagen tek Herren frå deim all stasen deira: Fotringar, panneband, halssylgjor,
19 naušnice, narukvice i koprene,
øyredobbor, armband, slør,
20 poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese,
hovudpryda, fotkjedor, belte, lukteflaskor, amulettar,
21 prstenje i nosne prstenove,
fingergull, naseringar,
22 skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice,
høgtidsbunader, kåpor, kasteplagg, pungar,
23 zrcala i košuljice, povezače i rupce.
speglar, serkjer, huvor, flor.
24 Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.
Og det skal verta illtev i staden for godange, reip i staden for belte, fleinskalle i staden for flettor, sekkjety i staden for høgtidstidsbunad og svidmerke i staden for vænleik.
25 Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu.
Mennerne dine skal falla for sverd og kjemporne dine i krig.
26 Vrata će tvoja kukat' i tugovati, na zemlji ćeš sjedit' napuštena.
Og portarne hennar skal gråta og låta, og einsleg sit ho att i gruset.»
