Jevrejima 1
1 Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;
Pwknvyarnv krim ngonugv abuapa vdwa nyijwk vdw gvlokv achialvgo okv aku-akusinv lamtv lokv gaam japtoku,
2 konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. (aiōn g165)
vbvritola ataranya alu vdwso nw ninyigv Kuunyilo gv lokv ngonua japduku. Nw hvkvnv nyi ako ninyigv lokv Pwknvyarnv chinggodogo nga pwklinyarlin pvkunv, okv ataranya alu lo ogumvnwng nga paamu dukubv Pwknvyarnv ninyia darpvkunv. (aiōn g165)
3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;
Nw Pwknvyarnv gv achialvbv Yunglit kunam ha unglit kargojito okv Pwknvyarnv oguaingbv ripvdw vbv aringchingnv, ninyigv jwkrw doonv gamchar lokv chinggodogo nga turmudu. Nyia nyi mvnwng gv rimur vdwa mvngnga dukubv rijiro kochingbvku, nw nyidomooku tolo Kaiyachokbv jwkrw bv rinv, Pwknvyarnv gv lakbik tangvlo doolwk pvku.
4 postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
Kuunyilo nga nyidogindung vdwa kaiyanv gubv mvpvnv, Pwknvyarnv gv ninyia amin jinamv bunu vdwgv amin hv kaiyanvngv.
5 Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.
Vkvlvgabv Pwknvyarnv ninyigv nyidogindung vdwa vdwloka vbv mimato “No ngoogv Kuunyilo ngv; Silu ngo noogv Abu bv ridu.” Pwknvyarnv nyidogindung vdwa vbvka mima, “Ngo ninyigv Abu bv rire, okv nw ngoogv Kuunyilo bv rire.”
6 A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.
Vbvritola Pwknvyarnv vdwlo ninyigv Kuunyilo bvngtua nyia mooku lo vngmu tvikulo nw vbv minto, “Pwknvyarnv gv nyidogindung mvnwngngv ninyia kumrungjorung laka.”
7 Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,
Vbvritola nyidogindung gv lvkwnglo Pwknvyarnv vbv minto, “Pwknvyarnv ninyigv nyidogindung vdwa doori bv mvto, okv ninyigv pakbu vdwa vmv gv mvriakbv mvtoku.”
8 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. (aiōn g165)
Kuunyilo gv lvkwnglo, ogubvrijeka, Pwknvyarnv minto: “Ho Pwknvyarnv ngam, noogv karv ngv dvbvsingtambv ataranya gobv doobwngre! No noogv nyi vdwa jvjv lokv rigvdogvre. (aiōn g165)
9 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
No jvjv nvnga pakdu okv rimur nvnga no kaanwng madu. Vkvlvgabv Pwknvyarnv, noogv Pwknvyarnv, nam darpvkunv okv noogv richam ajin vdwa kaiyago nam hv mvngdv okv mvngpusakpua jiyapvnv.”
10 I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Nw vbvka mintato, “Ahtu, no, atuake ho sichingmookua pwklinto, okv no atubogv laak lokv no nyidomooku vdwa mvpvkunv.
11 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća.
Bunu nyeriku, vbvritola no doobwngre; bunu vji nyenam aingbv nyeare.
12 Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
No bunua jvtvlaklwk ha tinam aingbv tireku, okv bunu vji aingbv akusubv ridinre. Vbvritola no vbvdvdvbv doobwngre, okv noogv svngtung ngv vdwloka nyemare.”
13 Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!
Pwknvyarnv ninyigv nyidogindung vdwa vdwloka vbv mimato: “Ngoogv lakbik tangvso dootung tvka ngo noogv nyimak vdwa noogv lvpa lvkwnglo vvpvma dvdvlo.”
14 Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?
Vbvrikunamv nyidogindung vdwv oguv? Bunu dow bv rila Pwknvyarnvnyi rijiyanv okv yvvbunudw ringlinbaalin nama paajikunv vdwa nw bunua ho vngmula ridur yamudu.
