Postanak 48
1 Poslije nekog vremena jave Josipu: “Eno ti je otac obolio.” Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima.
Tedae hekah olka a om phoeiah Joseph la, “Na pa te nue coeng ne,” a ti na uh hatah a ca rhoi Manasseh neh Ephraim te a caeh puei.
2 Kad Jakovu rekoše: “Evo ti je došao sin Josip”, Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju.
Te vaengah Jakob la, “Na capa Joseph nang taengla ha pawk ke,” a ti nah tih a puen pah vaengah Isreal khaw thaa a huel tih baiphaih dongah ngol.
3 Reče Jakov Josipu: “Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,
Te phoeiah Jakob loh Joseph la, “Pathen Tlungthang loh Kanaan kho kah Luz ah kai taengla ha phoe tih kai yoethen m'paek vaengah,
4 a potom mi reče: 'Učinit ću te rodnim i mnogobrojnim, učinit ću da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat ću ovu zemlju u posjed zauvijek.'
kai taengah, “Kamah loh nang kam pungtai sak vetih kam ping sak vaengah pilnam hlangping la kan khueh ni. Khohmuen he khaw nang hnukah na tiingan taengah kumhal khohut la ka paek ni, ' a ti.
5 Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun!
Te dongah nang taengah Egypt la ka pawk hlankah, nang loh Egypt kho kah na cun, na ca rhoi te, kai kah ni. Ephraim neh Manasseh khaw Reuben neh Simeon bangla kamah ca boeiloeih ni.
6 A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braće.
Tedae amih rhoi phoeikahna sak na pacaboeina te tah namah ham om saeh lamtah a maya rhoi kah a ming neh a rho te thui thil saeh.
7 Kad sam se, naime, vraćao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem.”
Kai khaw Paddan lamkah ka bal vaengah kamah taengkah Rakhel loh Kanaan kho kah longpueng ah duek. Te vaengah Epharath la caeh ham khaw kho te a lak om pueng. Te dongah anihte Bethlehem Epharath long ah pahoi ka up,” a ti nah.
8 Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: “Tko su ovi?”
Te phoeiah Israel loh Joseph ca rhoi tea sawt tih, “Amih rhoi he ulae?,” a ti nah.
9 Josip odgovori svome ocu: “Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje.” “Dovedi mi ih da ih blagoslovim”, reče.
Te dongah Joseph loh a napa te, “Amih rhoi he Pathen loh herhoek ah kai hama khueh ka ca rhoi ni,” a ti nah. Te dongah, “Kai taengla han khuen rhoi lamtah yoethen ka pae rhoi pawn ni,” a ti nah.
10 Izraelu oči oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli.
Israel mik khaw kumloh a talh tiha hmuh hamla noeng voel pawh. Te dongah camoe rhoi te a taenglaa thoeih pah. Te vaengah amih rhoi tea mok tiha kop.
11 Potom Izrael reče Josipu: “Nisam očekivao da ću još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke.”
Te vaengah Israel loh Joseph te, “Nang kah maelhmai hmuh ham pataeng ka thangthui voel pawt dae na ca rhoek khaw Pathen loh kai n'tueng coeng he,” a ti nah.
12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni.
Te phoeiah Josephloh a napa khuklu dong kaha ca rhoi tea loh tih a tal neh diklai la bakop.
13 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primače.
Tedae Joseph loh camoe rhoi tea khuen. Isreal kah banvoei benla khueh ham amah kah bantang kut dongah Ephraim, Isreal kah bantang benla a banvoei kut dongah Manasseh a mawt tih thoeih phai.
14 Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvorođenac.
Tedae Israel taengah a pha vaengah a noe Ephraim kah a lu vik te bantang kut a tloeng thil. Manasseh tea caming daeta a kuta cungvaeh tih Manasseh kah lu dongah banvoei kut a tloeng.
15 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: “Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas,
Te phoeiah Joseph te yoethen a paek tih, “A parhoek Abraham neh Isaak hmai ah aka caeh puei Pathen, tahae khohnin due ka hingnah boeih neh kai aka dawn Pathen,
16 anđeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!”
Yoethaenah cungkuem lamkah kai aka tlan puencawn loh camoe rhoi he yoethenpae saeh lamtah, kai ming khaw, a pa Abraham neh Isaak ming khaw amih rhoi dongah phuk thil saeh. Diklai hman ah pungtai rhoi saeh lamtah ping rhoi saeh,” a ti nah.
17 Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se očima to učini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu.
Tedae Ephraim kah a lu ah a napa loh bantang kuta tloeng te Josephloh a hmuh vaengah a mik lolh tih Ephraim lu dong lamkah Manasseh kah lu dong la thoeih ham a napa kut te a doek pah tih,
18 “Ne tako, oče moj,” reče Josip svome ocu, “jer ovo je prvorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!”
Joseph loh a napa la, “A pa tlam moenih, anih caming kah a lu dongah na bantang kut tloeng saw,” a ti nah.
19 Ali njegov otac to odbije rekavši: “Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo.”
Tedae a napaloh a aal tih, “Ka ca ka ming, anih he pilnam laa om khaw ka ming. Te dongah anih khaw rhoeng ni. Tedae a manaa noe he anih lakah rhoeng vetih a tiingante namtom hlangping la om ni,” a ti nah.
20 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: “Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreći: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog učini!” Tako stavi Efrajima pred Manašea.
Tekah khohnin ah amih rhoi te yoethen a paek hatah, “Nang rhang neh Pathen loh Isreal te a yoethen sak saeh, nang he Ephraim neh Manasseh bangla khueh saeh,” a tinah tih Manasseh hmai ah Ephraima khueh.
21 Poslije Izrael reče Josipu: “Ja ću, evo, naskoro umrijeti; no Bog će biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca.
Te phoeiah Israel loh Joseph la, “Kai ka duek cakhaw nang taengah Pathen om vetih na pa kho la nang n'khuen bit ni ne.
22 A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca.”
Te dongah kamah loh Amori kut lamkah cunghang palaa neh ka lat khokong pakhat te na manuca rhoek kah a soah nang kan paek thil,” a ti nah.
