Postanak 29
1 Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu.
Te phoeiah Jakob loh a khoa kan tih khothoeng ca rhoek kah khohmuen la cet.
2 Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.
Te vaengaha sawt hatah lohma kah tuito khaw, tekah tuito lamkah tui te tupinga tul dongah tuping loh a kaepah pathumlaa kol uh khaw, tuito kah a rhai kah lungrhang te khaw lawta hmuh.
3 Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.
Te la tuping boeiha tingtun vaengah tuito rhai kah lungto tea paluet uh tih boiva tea tul uh. Te phoeiah lungto te tuito kah a rhai ah amah hmuen laa khueh uh.
4 “Odakle ste, braćo moja?” - zapita ih Jakov. “Iz Harana”, odgovore.
Te dongah Jakob loh amih te, “Ka manucarhoek nangmih he me lamkah rhoek lae,” a tinah hatah, “Kaimih he Haran lamkah ni,” a ti uh.
5 “Poznajete li”, pitaše ih dalje, “Nahorova sina Labana?” “Poznajemo”, odgovore.
Te phoeiah amih te, “Nakhaw capa Laban tena ming uh a? a tinah hatah, “Ka ming uh ta,” a ti uh.
6 “Je li zdravo?” - opet ih upita. “Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom”, odgovore.
Te dongah Jakob loh amih taengah, “Anih tea sading ngawn a? a tinah hatah, “A sading tih a canu Rakhel khaw boiva neh halo ke,” a ti na uh.
7 “Još ima mnogo dana”, nastavi on, “nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?”
Te vaengah, “Kho muep om pueng ta he, boivaa tingtun tue moenih. Boiva te tuitul, te phoeiah hlah lamtah luem sak,” a ti nah.
8 “Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri”, odgovoriše, “da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.”
Tedae amih loh, “Tupingrhoek boeih tingtun tih tuito rhai lamkah lungto te ka paluet uh daengah ni boiva khaw tui ka tuluh. Ka paluet thai uh pawt atah ka tul uh thai pawh,” a ti uh.
9 Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica.
Amih te a voek li vaengah Rakhel loh a napa kah tu dawn ham tu neh ha puei uh.
10 Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.
Tedae Jakob loh a nupu Laban canu Rakhel te khaw, a nupu Laban kah boiva te khawa hmuh vanbangla Jakobte thoeih tih tuito rhai lamkah lungto tea paluet. Te phoeiah a nupu Laban kah boiva te tui a tul pah.
11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.
Te phoeiah Jakob loh Rakhel tea mok dae a ola huel tih rhap.
12 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca.
Tedae Jakob loh Rakhel taengah amahte a napa kah huiko neh Rebekah capa ni tilaa puen dongah Rakhel te yong tih a napa taengah puen.
13 Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo.
Laban long khaw a ngannu capa Jakob kah olthang tea yaak van neh anih doe ham yong tiha kop phoeiaha mok tih amah im laa khuen vaengah hekah olka boeih te Laban taengaha tae pah.
14 A onda Laban reče. “Zbilja si ti moja kost i moje meso!” Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
Te dongah Laban loh Jakob taengah, “Nang tah kamah rhuh neh saa pai ni,” a ti nah. Tedae anih taengaha khohnin hla la puet kho a sak.
15 Laban reče Jakovu: “Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?”
Te vaengah Laban loh Jakob taengah, “Nang he kamah huiko la na om dongaha hoeihae lam a kai taengah na thohtat eh? Kai taengah na thapang te thui,” a ti nah.
16 A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela.
Te vaengkah Laban canu rhoi tah, a ham mingte Leah tih, a noe ming te Rakhel la om.
17 Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.
Te vaengah Leah kah a mikte mongkawt dae Rakhel tah a suisak sakthen neh mueimae sakthen la om.
18 Kako je Jakov volio Rahelu, reče: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”
Tedae Jakob loh Rakhel tea lungnah dongah, “Na canua noe Rakhel ham nang taengah kum rhih ka tho ka tat ni,” a ti nah.
19 Laban odvrati: “Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!”
Te dongah Laban loh, “Hlang tloe te ka paek lakah nang taengah anih kan paekte then ngai tih kamah taengah khosa mai,” a ti nah.
20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.
Te vaengah Jakob loh Rakhel ham kum rhih thotat dae anih te a lungnah dongah a mik ah hnin at bangla om.
21 Poslije toga Jakov reče Labanu: “Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj.”
Te phoeiah Jakob loh Laban te, “Ka khohnin khaw cup coeng tih ka yuu te m'pae lamtah anih taengah ka yalh pawn ni,” a ti nah.
22 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.
Te dongah Laban loh te hmuen kah hlang boeih tea coi tih buhkoknaha saii.
23 Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj.
Tedae hlaema pha vaengah tah a canu Leah tea khuen tiha paek dongah anih taengah Jakob yalh.
24 Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.
Te phoeiah Laban loh a canu Leah taengah amah kah taengom Zilpah te taengomlaa paek.
25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: “Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?”
Tedae mincang ah tah Leah te tarhaa om pah. Te dongah Laban te, “Kai taengah balaena saii he? Rakhel ham nang taengah ka thoh ka tat moenih a? Tedae balae tih kai nan phok,” a ti nah.
26 Laban odgovori: “U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije.
Te vaengah Laban loh, “Kaimih kho ah caming hlanaha noea paek ham tea saii noek moenih.
27 Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene.” Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu.
Tahae yalh he a boeih phoeiah kai ham kum rhih koepna thohtat atah tekah thohtatnah yuengla anih te nang taengah kan paek bal ni,” a ti nah.
28 Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.
Te dongah Jakobloh a saii van tih tekah yalha boeih phoeiah a canu Rakhel te anih yuu la amah taengaha paek.
29 Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju.
Te phoeiah Laban loh a canu Rakhel taengah amah kah taengom Bilhahte taengom laa paek.
30 Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina.
Te vaengah Rakhel taengaha yalh bal hatah Rakhel te Leah lakaha lungnah ngai dongah anih ham kum rhih koep thotat.
31 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.
Leah te a hnoel te BOEIPAloh a hmuh dongah a bung tah a ong. Tedae Rakhel te a yaa sak.
32 Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: “Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti.”
Te dongah Leahte pumrhih tih capaa cun hatah, “BOEIPA loh kai kah phacipphabaem tea hmuh tih ka va loh kai n'lungnah taktak pawn ni,” a ti. Te dongah a mingte Reubena sui.
33 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.” Zato mu nadjenu ime Šimun.
Te phoeiah koep pumrhih tih capaa cun hatah, “Kai n'hnoel te BOEIPAloh a yaak dongah he khaw kai m'paek,” a ti. Te dongah anih mingte Simeona sui.
34 Opet zače i rodi sina te izjavi: “Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.” Zato mu nadjenu ime Levi.
Te phoeiah koep pumrhih tih capaa cun hatah, “Anih ham capa voei thum ka cun pah dongah ka va loh kai taengah naep pawn ni,” a ti. Te dongah anih mingte Levia sui.
35 A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: “Ovaj put hvalit ću Jahvu.” Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.
Te phoeiah koep pumrhih tih capaa cun hatah, “BOEIPA te voei vai khaw ka uem eh?,” a ti. Te dongah anih mingte Judaha sui. Te phoeiah a ca cun te duem.
