< Postanak 22 >
1 Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
Hekah olkaa om phoeiah Pathen loh Abraham tea noemcai tih, “Abraham,” a tinah hatah “Kai ni he ue,” a ti nah.
2 Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.”
Te phoeiah, “Tahae ah na capa, na oingaih cangloeng, na lungnah Isaak te khuen lamtah Moriah khohmuen la namah cet laeh. Te phoeiah nang taengah ka thui bangla, tlang pakhat ah hmueihhlutnah la anih te pahoi nawn,” a ti nah.
3 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.
Te dongah Abrahamte mincang ah thoo tih laak tea khih. Amah taengkah cadong panit neh a capa Isaak tea khuen tih hmueihhlutnah thing te a aeh. Te phoeiah thoo tih Pathen loh anih taengaha thuinuet nah hmuen la cet.
4 Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka.
A hnin thum dongah Abraham loh a mika huel hatah khohla kah hmuen tea hmuh.
5 Abraham onda reče slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama”.
Te dongah Abraham loh cadong rhoi taengah, “Hiah laak neh namah poekah ana om uh dae. Kai neh camoe he kela ka cet rhoi vetih tho ka thueng rhoi phoeiah nangmih taengla ka bal rhoi ni,” a ti nah.
6 Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.
Te vaengah Abraham loh hmueihhlutnah thing tea loh tih a capa Isaaka koh sak. Te phoeiah a kut dongah hmai neh tumcacaa khuen tih amamih rhoite hmaih cet rhoi.
7 Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: “Oče!” “Evo me, sine!” - javi se on. “Evo kremena i drva,” opet će sin, “ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”
Te vaengah Isaak loh a napa Abraham tea voek tih, “A pa,” a ti nah. Te vaengah, “Ka ca kai ka om he,” a tinah hatah, hmai neh thing om dae hmueihhlutnah ham tu ta he,” a ti nah.
8 “Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!” - odgovori Abraham. I nastave put.
Tedae Abraham loh, “Ka ca hmueihhlutnah ham tu te Pathen amah loha hmuh bitni,” a tinah tih amamih rhoi tah hmaih cet rhoi.
9 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
Te phoeiah Pathen loh anih taengaha uen nah hmuen tea pha rhoi. Te dongah Abraham loh hmueihtuk pahoia suem tih thinga hong thil phoeiah a capa Isaak tea pin tih hmueihtuk sokah thing so aha tloeng.
10 Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina.
Te phoeiah a capa te ngawn ham Abraham loh a kuta yueng tih tumcacaa yueh.
11 Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: “Abrahame! Abrahame!” “Evo me!” - odgovori on.
Tedae vaan lamkah BOEIPA puencawn loh anih tea khue tih, “Abraham, Abraham,” a tinah vaengah “Kai ni he,” a ti nah.
12 “Ne spuštaj ruku na dječaka”, reče, “niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.”
Te vaengah, “Kai taeng lamkah na capa na oingaih cangloeng tena hloh pawt dongah na Pathenna rhih tila ka ming coeng. Te dongah camoe soahna kut hlah boel lamtah anih taengah ba khaw saii boeh,” a ti nah.
13 Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.
Te dongah Abraham loh a mika huel hataha hnukkah kocak khuiah tutal a ki aka mante lawta hmuh. Te dongah Abraham khaw cet tih tutal tea loh phoeiah a capa yuengah hmueihhlutnah laa nawn.
14 Onome mjestu Abraham dade ime “Jahve proviđa”. Zato se danas veli: “Na brdu Jahvina proviđanja.”
Te dongah Abrahamloh a hmuen ming te, “BOEIPA phoe,” tilaa sui. “Tihninah BOEIPA loh tlang aha phoe sak bitni,” a ti rhoe pai.
15 Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put
Te phoeiah BOEIPA kah puencawn loh Abraham te vaan lamkaha pabaelaa khue tih,
16 i reče: “Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina,
“Hekah hnona saii vaengah na capa, na oingaih cangloeng tena hloh pawt dongah,
17 svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.
nang yoethen khuikah yoethen rhep kan paek tih na tiingan te vaan kah aisi neh tuitunli palang laivin bangla ka pungtai rhoe ka pungtai sak ni. Te vaengah na tiingan loh a thunkha vongka tea pang ni.
18 Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.”
Te phoeiah kai ol tena ngai dongah nang kah tiingan rhang neh diklai namtom boeihloh a yoethen uh ni tila BOEIPA olphong neh kamah loh ka toemngam coeng,” a ti nah.
19 Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani.
Tedae cadong rhoi taengla Abrahama bal phoeikah aka thoo uh te Beersheba la tuna pawk uh dongah Abraham loh Beersheba ahkhoa sak.
20 Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: “I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:
Tahae kah olkaa om phoeiah Abraham taengah,” Na manuca Nakhaw ham Milkah loh ca tongpa,
21 njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,
A caming la Uz tih a mana Buz neh Aram napa Kemuel khaw,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”
Kesed khaw, Hazo khaw, Pildash khaw, Jidlap neh Bethuel te khaw a sak van ne,” a ti nah uh tih a thui pah.
23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu.
Te dongah Milkah loh Abraham kah a manuca Nakhaw ham tongpa parheta sak pah. Rebekah he Bethuelloh a sak.
24 A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.
Te phoeiah a yula, a ming ah Reumah loh Tebah, Gaham, Tahash neh Maakah a sak pah bal.