Postanak 11
1 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
Erat autem terra labii unius, et sermonum eorumdem.
2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane.
Cumque proficiscerentur de oriente, invenerunt campum in terra Senaar, et habitaverunt in eo.
3 Jedan drugome reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.
Dixitque alter ad proximum suum: Venite, faciamus lateres, et coquamus eos igni. Habueruntque lateres pro saxis, et bitumen pro cæmento:
4 Onda rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
et dixerunt: Venite, faciamus nobis civitatem et turrim, cuius culmen pertingat ad cælum: et celebremus nomen nostrum antequam dividamur in universas terras.
5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.
Descendit autem Dominus ut videret civitatem et turrim, quam ædificabant filii Adam,
6 Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.
et dixit: Ecce, unus est populus, et unum labium omnibus: cœperuntque hoc facere, nec desistent a cogitationibus suis, donec eas opere compleant.
7 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.”
Venite igitur, descendamus, et confundamus ibi linguam eorum, ut non audiat unusquisque vocem proximi sui.
8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada.
Atque ita divisit eos Dominus ex illo loco in universas terras, et cessaverunt ædificare civitatem.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
Et idcirco vocatum est nomen eius Babel, quia ibi confusum est labium universæ terræ: et inde dispersit eos Dominus super faciem cunctarum regionum.
10 Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.
Hæ sunt generationes Sem: Sem erat centum annorum quando genuit Arphaxad, biennio post diluvium.
11 Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Vixitque Sem postquam genuit Arphaxad, quingentis annis: et genuit filios et filias.
12 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.
Porro Arphaxad vixit triginta quinque annis, et genuit Sale.
13 Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Vixitque Arphaxad postquam genuit Sale, trecentis tribus annis: et genuit filios et filias.
14 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
Sale quoque vixit triginta annis, et genuit Heber.
15 Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Vixitque Sale postquam genuit Heber, quadringentis tribus annis: et genuit filios et filias.
16 Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg.
Vixit autem Heber triginta quatuor annis, et genuit Phaleg.
17 Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Et vixit Heber postquam genuit Phaleg, quadringentis triginta annis: et genuit filios et filias.
18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
Vixit quoque Phaleg triginta annis, et genuit Reu.
19 Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Vixitque Phaleg postquam genuit Reu, ducentis novem annis, et genuit filios et filias.
20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
Vixit autem Reu triginta duobus annis, et genuit Sarug.
21 Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Vixit quoque Reu postquam genuit Sarug, ducentis septem annis: et genuit filios et filias.
22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
Vixit vero Sarug triginta annis, et genuit Nachor.
23 Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Vixitque Sarug postquam genuit Nachor, ducentis annis: et genuit filios et filias.
24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.
Vixit autem Nachor viginti novem annis, et genuit Thare.
25 Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Vixitque Nachor postquam genuit Thare, centum decem et novem annis: et genuit filios et filias.
26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
Vixitque Thare septuaginta annis, et genuit Abram et Nachor, et Aran.
27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
Hæ sunt autem generationes Thare: Thare genuit Abram, Nachor, et Aran. Porro Aran genuit Lot.
28 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.
Mortuusque est Aran ante Thare patrem suum, in terra nativitatis suæ in Ur Chaldæorum.
29 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
Duxerunt autem Abram et Nachor uxores: nomen uxoris Abram, Sarai: et nomen uxoris Nachor, Melcha filia Aran patris Melchæ, et patris Ieschæ.
30 Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda.
Erat autem Sarai sterilis, nec habebat liberos.
31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
Tulit itaque Thare Abram filium suum, et Lot filium Aran, filium filii sui, et Sarai nurum suam, uxorem Abram filii sui, et eduxit eos de Ur Chaldæorum, ut irent in terram Chanaan: veneruntque usque Haran, et habitaverunt ibi.
32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.
Et facti sunt dies Thare ducentorum quinque annorum, et mortuus est in Haran.
