< Izlazak 33 >

1 Jahve reče Mojsiju: “Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima.
Pǝrwǝrdigar Musaƣa mundaⱪ dedi: — Sǝn ornungdin turup, ɵzüng Misir zeminidin elip kǝlgǝn hǝlⱪ bilǝn billǝ muxu yǝrdin ketip: «Mǝn sening nǝslinggǝ uni berimǝn» dǝp ⱪǝsǝm ⱪilip Ibraⱨimƣa, Isⱨaⱪⱪa wǝ Yaⱪupⱪa wǝdǝ ⱪilƣan zeminƣa barƣin.
2 Pred tobom ću poslati anđela; istjerat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.
Xuning bilǝn sening aldingda bir Pǝrixtǝ ǝwǝtip, Ⱪanaaniy, Amoriy, Ⱨittiy, Pǝrizziylǝrni, Ⱨiwiy bilǝn Yǝbusiylarni ⱨǝydǝp qiⱪirip,
3 Idite u zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja s vama neću poći - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim.”
seni süt bilǝn ⱨǝsǝl eⱪip turidiƣan zeminƣa kǝltürimǝn. Qünki silǝr boyni ⱪattiⱪ bir hǝlⱪ bolƣaqⱪa, yolda silǝrni ⱨalak ⱪiliwǝtmǝslikim üqün, Ɵzüm silǝrning aranglarda bolup, xu [zeminƣa] billǝ qiⱪmaymǝn, — dedi.
4 Kad narod ču ove oštre riječi, poče tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita.
Halayiⱪ bu ⱪattiⱪ sɵzni anglap, ⱪayƣuƣa qɵmüp ⱨeqⱪaysisi ɵz zibu-zinnǝtlirini taⱪimidi.
5 Jer reče Jahve Mojsiju: “Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo čas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti što ću s vama učiniti.'”
Qünki Pǝrwǝrdigar Musaƣa sɵz ⱪilip: — Sǝn berip Israillarƣa: «[Pǝrwǝrdigar]: — Silǝr boyni ⱪattiⱪ bir hǝlⱪ ikǝnsilǝr; ǝgǝr Mǝn Pǝrwǝrdigar aranglarƣa qiⱪip bir dǝⱪiⱪila tursam, silǝrni yoⱪitiwǝtkǝn bolattim. Əmdi silǝr ɵzünglardiki zibu-zinnǝtlǝrni eliwetinglar; xu qaƣda Mǝn silǝrgǝ nemǝ ⱪilidiƣinimni bilimǝn, dedi», dǝp eytⱪin, — degǝnidi.
6 Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.
Xunga Israillar Ⱨorǝb teƣidin ayrilipla zibu-zinnǝtlirini ɵzliridin eliwǝtti.
7 Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora.
Xuning bilǝn Musa ɵz qedirini elip, uni qedirgaⱨning sirtida, qedirgaⱨdin neriraⱪ bir jayƣa tikip, uni «kɵrüxüx qediri» dǝp atidi. Kimki Pǝrwǝrdigarni izdǝp, yol sorimaⱪqi bolsa qedirgaⱨning sirtidiki «kɵrüxüx qediri»ƣa baratti.
8 Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator.
Xundaⱪ bolattiki, ⱨǝr ⱪetim Musa qedirƣa qiⱪsa, pütkül halayiⱪ ⱪopup, ⱨǝrbiri ɵz qedirining ixikidǝ ɵrǝ turup, Musa qedirƣa kirip bolƣuqǝ uning kǝynidin ⱪarixip turatti.
9 A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.
Andin Musa ⱨǝr ⱪetim qedirƣa kirip kǝtsǝ xundaⱪ bolattiki, bulut tüwrüki qüxüp, qedirning kirix eƣizida tohtaytti; xuning bilǝn Pǝrwǝrdigar Musa bilǝn sɵzlixǝtti.
10 Videći kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora.
Pütkül halayiⱪ bulut tüwrükining jamaǝt qedirining kirix eƣizida tohtiƣinini kɵrǝtti; uni kɵrginidǝ hǝlⱪning ⱨǝmmisi ⱪopup, ⱨǝrbiri ɵz qedirining ixikidǝ turup sǝjdǝ ⱪilixatti.
11 Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoćnik Jošua, sin Nunov, mlađarac, iz Šatora ne bi micao.
Xu qaƣlarda Pǝrwǝrdigar Musa bilǝn kixilǝr ɵz dost-buradiri bilǝn sɵzlǝxkǝndǝk, yüzmuyüz sɵzlixǝtti. Andin Musa qedirgaⱨƣa yenip kelǝtti; lekin uning hizmǝtkari bolƣan nunning oƣli Yǝxua degǝn yax yigit qedirning iqidin qiⱪmaytti.
12 Mojsije oslovi Jahvu: “Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga ćeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.'
Musa Pǝrwǝrdigarƣa mundaⱪ dedi: — Mana, Sǝn daim manga: «Bu hǝlⱪni elip qiⱪⱪin» dǝp kǝlding; lekin Ɵzüng manga: «Mǝn seni ismingni bilip tonuymǝn», wǝ xuningdǝk «Nǝzirim aldida iltipat tapting» degǝn bolsangmu, Sǝn mening bilǝn birgǝ kimni ǝwǝtidiƣiningni manga ayan ⱪilmiding.
13 Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli također da je ova svjetina tvoj narod.”
Əgǝr mǝn rasttinla nǝziringdǝ iltipat tapⱪan bolsam, ɵzümning Seni tonuxum üqün, nǝziringdǝ iltipat tepiwerixim üqün manga Ɵz yolungni ayan ⱪilƣaysǝn; mana, bu hǝlⱪning Ɵz hǝlⱪing bolƣinini nǝziringdǝ tutⱪaysǝn! — dedi.
14 “Ja ću osobno s tobom poći”, odgovori Jahve, “i počinak ti priuštiti.”
U jawab berip: Mǝn Ɵzüm [sǝn] billǝ billǝ berip, sanga aram ata ⱪilimǝn, — dedi.
15 “Ako ti ne pođeš”, nadoda Mojsije, “odavde nas i ne izvodi.
Musa uningƣa jawabǝn: — Əgǝr Sǝn Ɵzüng [biz] bilǝn billǝ mangmisang, bizni bu yǝrdin qiⱪarmiƣaysǝn;
16 TÓa kako će se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time ćemo se samo razlikovati ja i tvoj narod među svim narodima koji su na licu zemlje.”
qünki, mǝn wǝ hǝlⱪing nǝziringdǝ iltipat tapⱪinimiz nemidin bilinidu? Əjǝba, Ɵzüngning biz bilǝn billǝ mangƣiningdin bilinmǝmdu? Xu sǝwǝbtin mǝn wǝ hǝlⱪing yǝr yüzidiki ⱨǝrbir taipilǝrdin alaⱨidǝ pǝrⱪlǝnmǝmduⱪ?! — dedi.
17 “I ovo što si zatražio, učinit ću”, odgovori Jahve Mojsiju. “TÓa ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem.”
Pǝrwǝrdigar Musaƣa: — Muxu iltijayingnimu ijabǝt ⱪilimǝn; qünki sǝn nǝzirimdǝ iltipat tapting wǝ Mǝn seni ismingni bilip tonuymǝn, dedi.
18 “Pokaži mi svoju slavu”, zamoli Mojsije.
Xuning bilǝn Musa: — Ɵz xan-xǝrpingni manga kɵrsǝtkǝysǝn, — dedi.
19 “Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj”, odgovori, “i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem.
[Pǝrwǝrdigar]: — Ɵzümning pütkül meⱨribanliⱪimni sening kɵz aldingdin ɵtküzimǝn wǝ aldingda «Yaⱨwǝⱨ» degǝn namni jakarlaymǝn. Kimgǝ xapaǝt ⱪilmaⱪqi bolsam xuningƣa xapaǝt kɵrsitimǝn, kimgǝ rǝⱨim-xǝpⱪǝt kɵrsǝtmǝkqi bolsam, xuningƣa rǝⱨim-xǝpⱪǝt kɵrsitimǝn, dedi.
20 A ti”, doda, “moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.
Pǝrwǝrdigar uningƣa: — Sǝn yüzümni kɵrǝlmǝysǝn; qünki ⱨeq adǝmzat Meni kɵrsǝ tirik ⱪalmaydu, dedi.
21 Evo mjesta ovdje uza me”, nastavi Jahve. “Stani na pećinu!
Andin Pǝrwǝrdigar: — Mana, yenimda bir jay bardur; sǝn xu yǝrdiki ⱪoram taxning üstidǝ turƣin.
22 Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem.
Mening xan-xǝripim ɵtidiƣan waⱪitta, xundaⱪ boliduki, Mǝn seni xu ⱪoram taxning yeriⱪida turƣuzup, Mǝn ɵtüp bolƣuqǝ seni ⱪolum bilǝn yepip turimǝn.
23 Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti.”
Andin ⱪolumni tartiwalimǝn; xuning bilǝn sǝn Mening arⱪa tǝripimni kɵrisǝn, lekin yüzüm kɵrünmǝydu, — dedi.

< Izlazak 33 >