Propovjednik 3
1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
天が下の萬の事には期あり 萬の事務には時あり
2 Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
生るるに時あり死るに時あり 植るに時あり植たる者を抜に時あり
3 Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
殺すに時あり醫すに時あり 毀つに時あり建るに時あり
4 Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
泣に時あり笑ふに時あり 悲むに時あり躍るに時あり
5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
石を擲つに時あり石を斂むるに時あり 懐くに時あり懐くことをせざるに時あり
6 Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
得に時あり失ふに時あり 保つに時あり棄るに時あり
7 Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
裂に時あり縫に時あり 默すに時あり語るに時あり
8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
愛しむに時あり惡むに時あり 戰ふに時あり和ぐに時あり
9 Koja je posleniku korist od njegovih napora?
働く者はその勞して爲ところよりして何の益を得んや
10 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
我神が世の人にさづけて身をこれに勞せしめたまふところの事件を視たり
11 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
神の爲したまふところは皆その時に適ひて美麗しかり 神はまた人の心に永遠をおもふの思念を賦けたまへり 然ば人は神のなしたまふ作爲を始より終まで知明むることを得ざるなり
12 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
我知る人の中にはその世にある時に快樂をなし善をおこなふより外に善事はあらず
13 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
また人はみな食飮をなしその勞苦によりて逸樂を得べきなり 是すなはち神の賜物たり
14 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
我知る凡て神のなしたまふ事は限なく存せん 是は加ふべき所なく是は減すべきところ無し 神の之をなしたまふは人をしてその前に畏れしめんがためなり
15 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
昔ありたる者は今もあり 後にあらん者は旣にありし者なり 神はその遂やられし者を索めたまふ
16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
我また日の下を見るに審判をおこなふ所に邪曲なる事あり 公義を行ふところに邪曲なる事あり
17 Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.”
我すなはち心に謂けらく神は義者と惡者とを鞫きたまはん 彼處において萬の事と萬の所爲に時あるなり
18 Još rekoh u sebi: “Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.”
我また心に謂けらく是事あるは是世の人のためなり 即ち神は斯世の人を撿して之にその獣のごとくなることを自ら暁らしめ給ふなり
19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
世の人に臨むところの事はまた獣にも臨む この二者に臨むところの事は同一にして是も死ば彼も死るなり 皆同一の呼吸に依れり 人は獣にまさる所なし皆空なり
20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
皆一の所に往く 皆塵より出で皆塵にかへるなり
21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
誰か人の魂の上に昇り獣の魂の地にくだることを知ん
22 Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
然ば人はその動作によりて逸樂をなすに如はなし 是その分なればなり 我これを見る その身の後の事は誰かこれを携へゆきて見さしむる者あらんや
