< Propovjednik 10 >
1 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti.
Muscæ morientes perdunt suavitatem unguenti. Pretiosior est sapientia et gloria, parva et ad tempus stultitia.
2 Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim.
Cor sapientis in dextera eius, et cor stulti in sinistra illius.
3 Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.
Sed et in via stultus ambulans, cum ipse insipiens sit, omnes stultos æstimat.
4 Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe.
Si spiritus potestatem habentis ascenderit super te, locum tuum ne demiseris: quia curatio faciet cessare peccata maxima.
5 Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca:
Est malum quod vidi sub sole, quasi per errorem egrediens a facie principis:
6 ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje.
positum stultum in dignitate sublimi, et divites sedere deorsum.
7 Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge.
Vidi servos in equis: et principes ambulantes super terram quasi servos.
8 Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.
Qui fodit foveam, incidet in eam: et qui dissipat sepem, mordebit eum coluber.
9 Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati.
Qui transfert lapides, affligetur in eis: et qui scindit ligna, vulnerabitur ab eis.
10 Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.
Si retusum fuerit ferrum, et hoc non ut prius, sed hebetatum fuerit multo labore, exacuetur, et post industriam sequetur sapientia.
11 Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi.
Si mordeat serpens in silentio, nihil eo minus habet qui occulte detrahit.
12 Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne.
Verba oris sapientis gratia: et labia insipientis præcipitabunt eum:
13 On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.
Initium verborum eius stultitia, et novissimum oris illius error pessimus.
14 Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?
Stultus verba multiplicat. Ignorat homo quid ante se fuerit: et quid post se futurum sit, quis ei poterit indicare?
15 Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.
Labor stultorum affliget eos, qui nesciunt in urbem pergere.
16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste.
Væ tibi terra, cuius rex puer est, et cuius principes mane comedunt.
17 Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
Beata terra, cuius rex nobilis est, et cuius principes vescuntur in tempore suo ad reficiendum, et non ad luxuriam.
18 S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća.
In pigritiis humiliabitur contignatio, et in infirmitate manuum perstillabit domus.
19 Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve.
In risum faciunt panem, et vinum ut epulentur viventes: et pecuniæ obediunt omnia.
20 Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
In cogitatione tua regi ne detrahas, et in secreto cubiculi tui ne maledixeris diviti: quia et aves cæli portabunt vocem tuam, et qui habet pennas annunciabit sententiam.