Daniel 5
1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino.
Kralj Belšacár je priredil veliko zabavo svojim tisoč velikašem in pil vino pred tisočimi.
2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.
Medtem ko je Belšacár okušal vino, je zapovedal, da prinesejo zlate in srebrne posode, ki jih je njegov oče Nebukadnezar odnesel iz templja, ki je bil v Jeruzalemu, da bi kralj in njegovi princi, njegove žene in njegove priležnice lahko pili iz njih.
3 Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.
Potem so prinesli zlate posode, ki so bile odnesene iz templja Božje hiše, ki je bila v Jeruzalemu; in kralj, njegovi princi, njegove žene in njegove priležnice so pili iz njih.
4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.
Pili so vino in hvalili bogove iz zlata in iz srebra, iz brona, iz železa, iz lesa in iz kamna.
5 Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.
V isti uri so prišli prsti človeške roke in pisali nasproti svečniku na zidnem ometu kraljeve palače, in kralj je zagledal del roke, ki je pisala.
6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.
Potem je bilo kraljevo obličje spremenjeno in njegove misli so ga vznemirile, tako da so bili sklepi njegovih ledij mlahavi in njegova kolena so udarjala druga ob drugo.
7 Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: “Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu.”
Kralj je glasno zaklical, da pripeljejo astrologe, Kaldejce in napovedovalce usode. In kralj je spregovoril in rekel modrim možem iz Babilona: »Kdorkoli bo prebral to pisanje in mi pokazal njegovo razlago, bo oblečen v škrlat in okoli svojega vratu bo imel verižico iz zlata in bo tretji vladar v kraljestvu.«
8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.
Potem so vstopili vsi kraljevi modri možje, toda niso mogli prebrati pisanja niti kralju razglasiti njegove razlage.
9 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.
Potem je bil kralj Belšacár silno vznemirjen in njegovo obličje na njem je bilo spremenjeno in njegovi velikaši so bili osupli.
10 Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: “Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!
Torej kraljica je zaradi razloga besed kralja in njegovih velikašev prišla v hišo gostije in kraljica je spregovorila ter rekla: »Oh kralj, živi na veke. Naj te tvoje misli ne vznemirjajo niti naj tvoje obličje ne bo spremenjeno.
11 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.
V tvojem kraljestvu je mož, v katerem je duh svetih bogov in v dneh tvojega očeta je bilo v njem najti razsvetljenje, razumevanje in modrost, podobno modrosti bogov; ki ga je kralj Nebukadnezar, tvoj oče, kralj, pravim, tvoj oče, postavil za gospodarja čarovnikov, astrologov, Kaldejcev in napovedovalcev usode;
12 Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje.”
ker se je v tem istem Danielu, ki ga je kralj poimenoval Beltšacár, našel odličen duh, spoznanje, razumevanje sanj, naznanjanje težkih razsodb in razreševanje dvomov. Naj bo torej Daniel poklican in pokazal bo razlago.«
13 Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: “Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?
Potem je bil Daniel priveden pred kralja. In kralj je spregovoril ter Danielu rekel: » Ali si ti tisti Daniel, ki si izmed otrok Judovega ujetništva, ki jih je kralj, moj oče, privedel iz Judeje?
14 Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.
O tebi sem slišal celo, da je v tebi duh bogov in da je v tebi najti razsvetljenje, razumevanje in odlično modrost.
15 Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.
Sedaj so bili predme privedeni modri možje, astrologi, da bi prebrali to pisanje in mi dali spoznati njegovo razlago, toda niso mogli pokazati razlage stvari.
16 A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu.”
O tebi pa sem slišal, da lahko daješ razlage in razrešuješ dvome. Torej če lahko prebereš pisanje in mi razglasiš njegov pomen, potem boš oblečen s škrlatom in okoli svojega vratu boš imel zlato verižico in boš tretji vladar v kraljestvu.«
17 Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: “Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.
Potem je Daniel odgovoril in pred kraljem rekel: »Naj tvoja darila [ostanejo] tebi in svoje nagrade daj drugemu; kljub temu bom kralju prebral pisanje in mu dal spoznati razlago.
18 O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.
Ti, oh kralj. Najvišji Bog je dal tvojemu očetu Nebukadnezarju kraljestvo, veličanstvo, slavo in čast.
19 Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.
Zaradi veličanstva, ki mu ga je on dal, so vsa ljudstva, narodi in jeziki trepetali in se bali pred njim. Kogar je želel, je usmrtil; in kogar je želel, je ohranil živega; in kogar je želel, je povišal; in kogar je želel, je odstavil.
20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.
Toda ko je bilo njegovo srce povišano in je njegov um zakrknil v ponosu, je bil odstavljen od svojega kraljevskega prestola in njegovo slavo so odvzeli od njega.
21 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.
Pregnan je bil izmed človeških sinov in njegovo srce je bilo narejeno kakor živalsko in njegovo prebivališče je bilo z divjimi osli. Hranili so ga s travo kakor vole in njegovo telo je bilo omočeno z roso neba, dokler ni vedel, da najvišji Bog vlada v kraljestvu ljudi in da on postavlja čezenj kogarkoli on želi.
22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:
Ti, njegov sin, oh Belšacár, nisi ponižal svojega srca, čeprav si vse to vedel,
23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.
temveč si se povzdignil zoper Gospoda nebes in predte so privedli posode njegove hiše in ti in tvoji velikaši, tvoje žene in tvoje priležnice so iz njih pili vino, in hvalil si bogove iz srebra, zlata, brona, železa, lesa in kamna, ki ne vidijo niti ne slišijo niti ne vedo. Boga pa, v čigar roki je tvoj dih in katerega so vse tvoje poti, ti nisi slavil.
24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.”
Torej je bil od njega poslan del roke, in zapisano je bilo to pisanje.
25 “A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.
To je pisanje, ki je bilo zapisano: MENE, MENE, TEKEL, UPHARSIN.
26 A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj;
To je razlaga stvari: MENE: ›Bog je preštel tvoje kraljestvo in ga končal.‹
27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan;
TEKEL: ›Stehtan si bil na tehtnici in si najden pomanjkljiv.‹
28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.”
PERES: ›Tvoje kraljestvo je razdeljeno in dano Medijcem in Perzijcem.‹«
29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu.
Potem je Belšacár zapovedal in Daniela so oblekli s škrlatom in okoli njegovega vratu obesili verižico iz zlata in glede njega naredili razglas, da naj bi bil tretji vladar v kraljestvu.
30 Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.
V tej noči je bil Belšacár, kralj Kaldejcev, umorjen.
31 A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine.
Medijec Darej je dobil kraljestvo; bil je star okoli dvainšestdeset let.
