Daniel 12
1 U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi.
“E kindeno Mikael, malaika maduongʼ marito jou, biro thinyore. Kindeno nobed kinde mag chandruok malich mapok one nyaka ne ogendini chak bet e piny. Ka kindeno ochopo to nores jou ma nying-gi oyud kondiki e kitap Nyasaye.
2 Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.
Ji mangʼeny mane osetho nochier ka moko kuomgi chier e ngima mochwere, to moko kuomgi nochier e wichkuot kod achaya mochwere.
3 Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.
Joma riek norieny ka ler mar polo, kendo jogo mane opuonjo ji mangʼeny mondo otim gik makare norieny ka sulwe nyaka chiengʼ.
4 A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti.”
To in Daniel, um kitabuni kendo idine godok nyaka chop ndalo giko. To e ndalono ji mangʼeny nodhi koni gi koni ka gimanyo rieko.”
5 Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke.
Eka an Daniel nangʼicho, kendo e nyima kanyo ji mamoko ariyo nochungʼe, achiel e geng aora koni to machielo e geng aora komachielo.
6 Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: “Kada će doći kraj tim čudesima?”
Achiel kuom ji ariyo-ka nopenjo ngʼat mane orwako law mayom mane oyudo ochungʼ ewi pi ei aora niya, “Gik malichgi biro kawo kinde marom nadi mondo gitimre?”
7 Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. “Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve će se to svršiti.”
Ngʼat morwakore gi law mayom mane ni e chuny pi aorano, notingʼo lwete korachwich kod lwete koracham malo kochomo polo, kendo ne awinje kokwongʼore gi Nying Jal Mangima Manyaka Chiengʼ; kowacho niya, “Odongʼ kinde maromo higni adek gi nus kendo ka sand misandogo jo-Nyasaye oserumo to noyud ka gigi duto osetimore.”
8 Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: “Gospodaru, kako će to svršiti?”
Ne awinjo gima owacho, to ne ok angʼeyo tiendgi. Omiyo napenjo niya, “Ruodha, giko mag gigi duto biro chalo nadi?”
9 On reče: “Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka.
Nodwoka niya, “Daniel, koro dhi adhiya, nikech wechegi odin kendo okan nyaka chop chiengʼ giko.
10 Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti.
Ji mangʼeny ibiro pwodhi mi gidok maler kendo maonge songa, to joma richo nomed bedo maricho. Joma richo ok nowinj tiend wechegi kata achiel, to jomariek to nowinj tiendgi.
11 Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana.
“Chakre chiengʼ ma misengini mitimo pile nokethie, nyaka chop chiengʼ ma gima kwero makelo kethruok nochungie, nokaw higni adek gi nus kata odiechienge alufu achiel mia ariyo gi piero ochiko.
12 Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana!
Ogwedh ngʼat marito kendo machopo nyaka giko mar higni adek gi nus kata odiechienge alufu achiel mia adek gi piero adek gabich.
13 A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana.”
“To in Daniel, sik kuom Nyasaye nyaka ndalo giko. Bangʼe initho, to achien inichier miyud pokni chiengʼ giko piny.”
