< Daniel 12 >

1 U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi.
“Nianang panahona, motungha si Michael, ang bantogang prinsipe nga tigpanalipod sa imong katawhan. Adunay panahon sa kalisod nga wala pa gayud mahitabo sukad pa sa sinugdan sa bisan asa nga nasod. Nianang panahona, ang imong katawhan maluwas, ang matag usa kansang ngalan nahisulat sa libro.
2 Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.
Daghan niadtong mipahulay na sa abog sa yuta ang mabanhaw, ang uban makabaton ug kinabuhing walay kataposan ug ang uban mapakaulawan ug walay kataposan nga mapasipad-an.
3 Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.
Kadtong mga maalamon mosidlak sama sa kahayag sa kalangitan, ug kadtong nakakabig ug daghan ngadto sa pagkamatarong, mahisama sa mga bituon hangtod sa kahangtoran.
4 A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti.”
Apan ikaw Daniel, tipigi kini nga mga pulong; silyohi ang libro hangtod nga moabot ang kataposang panahon. Daghan ang magdagan sa bisan asa, ug madugangan ang kahibalo.”
5 Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke.
Unya ako, si Daniel, mitan-aw, ug adunay laing duha nga nagtindog. Ang usa nagtindog sa daplin sa suba, ug ang usa nagtindog sa pikas tampi sa suba.
6 Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: “Kada će doći kraj tim čudesima?”
Ang usa kanila miingon ngadto sa tawo nga nagbisti ug lino, nga anaa sa daplin sa ibabaw sa suba, “Hangtod kanus-a matapos kining kahibulongan nga mga panghitabo?”
7 Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. “Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve će se to svršiti.”
Nadungong ko ang tawo nga nagbisti ug lino, nga anaa sa daplin sa ibabaw nga bahin sa suba—gibayaw niya ang iyang duha ka kamot sa langit ug nanumpa ngadto sa adunay kinabuhi nga walay kataposan nga mahitabo kini sulod sa tulo ug tunga ka tuig. Sa dihang mapukan sa hingpit ang gahom sa balaang katawhan, kining tanan nga mga butang matapos.
8 Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: “Gospodaru, kako će to svršiti?”
Nakadungog ako, apan wala ako makasabot. Busa nangutana ako, “Akong agalon, unsa man ang sangpotan niining tanang mga butang?”
9 On reče: “Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka.
Miingon siya, “Lakaw na, Daniel, kay ang mga pulong magpabiling tinago ug gisilyohan hangtod sa kataposang panahon.
10 Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti.
Daghan ang maputli ug mahinlo apan ang daotan magbuhat ug daotan. Walay daotan nga makasabot, apan kadtong mga maalamon makasabot niini.
11 Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana.
Gikan sa panahon nga hunongon ang inadlaw-adlaw nga paghatag ug halad sinunog ug ang malaw-ay nga maoy hinungdan sa hingpit nga kamingawan, sulod sa 1, 290 ka mga adlaw.
12 Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana!
Bulahan ang makahulat hangtod nga matapos ang 1, 335 ka mga adlaw.
13 A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana.”
Kinahanglang mopadayon ka sa imong panaw hangtod sa kataposan, ug mopahulay ka. Mobarog ka sa dapit nga gitagana kanimo, sa kataposan nga mga adlaw.”

< Daniel 12 >