Djela apostolska 8
1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.
Hagi Stivenima ahe fri'za zankura Solina rimpamo'a so'e hu'ne. Jerusalemi kumapina mono vahe'ma zamahe'zamo'a tusiza huno ana knarera avitege'za, maka vahe zagamo'za panini hu'za fre'za Judia kaziga nevazage'za, Sameria kaziga nevzage'za aposol vahe'age mani'naze.
2 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.
Knare hu'za fatgoma hu'naza vahe'amo'za Stiveni asenente'za, tusi zamasunku hu'za zavike agriku hu'naze.
3 Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
Hianagi Soli'a, mono vahe zamazeri haviza nehuno, mago'mago nompina vuno eno huno vene'nene, a'nene zamavazu hu megi nezmatreno zamavareno kina ome huzmante'ne.
4 Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.
Anante e'ima zamahe pananima hige'za fre'naza vahe'mo'za, maka kumate kumate vutere hu'za mono kea hu'naze.
5 Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
Filipi'a Sameria rankumate viazamo, Kraisinku zamagrite huama ome hu'ne.
6 Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio.
Filipi'ma hia nanekema tusi'a vahe'mo'za nentahiza, avame'zama hiazante'ma nege'za nentahiza, magoke antahintahire mika vahe krerafamo'za zamagesa ante'za antahi'naze.
7 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
Na'ankure havi avamu'tamima zamagu'afima mani'naza vahe'pintira, havi avamutmimo'za tusi'a kezati'za krafa nehu'za atirami'naze. Hagi mika zamufa fri'nea vahe'ene, kama vano nosaza vahera krizamimo'a knare huzmante'ne.
8 Nasta tako velika radost u onome gradu.
Higeno ana rankumapina tusi'a museza fore hu'ne.
9 Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.
Ana rankumatera, Saimoni'e nehaza ne'mo, afa' vahe'mofo avu'ava'za eri fore huvava nehia nera mani'neankino, Sameria vahera huzamerige'za tusi'a zamagogogu nehu'za antri nehageno, agra ra ne' mani'noe huno hu'ne.
10 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: “Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.”
Hagi ositetima vuno rante'ma vu'nea vahe'mo'za, ke'ankere'za nege'za ana mika vahe'mo'za agri ke nentahi'za anage hu'naze, Ama nera, Ra Anumzamofo hanavegino, tusi'a hanave hu'za hu'naze.
11 A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama.
Hige'za agri ke'are antahi'za amage ante'naze. Na'ankure agrama za'za knafi havige nehuno, zagoreno eri fore hu'neazanku anara hu'naze.
12 Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.
Ana hu'nazanagi Anumzamofo kumamofo avu'avaku'ene, Jisas Kraisi agire Knare Musenkema Filipi huama nehige'za zamentintima nehu'za, vene'nene, a'nemo'zanena erigafa hu'za monoti fre'naze.
13 Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
Saimoni'enena amentinti nehuno henka mono tina nefreno eteno ovu'are Filipi'ene mani'ne. Hagi mika ruzahu zane ra avame'zama hiaza fore higeno negeno tusi agogogu nehuno antri hu'ne.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.
Jerusalemi mani'naza aposol vahe'mo'za antahizama Sameria vahe'mo'za Anumzamofo naneke erize kema nentahi'za, Pitane Joni kizni huznante'naze.
15 Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.
Zanagrama uramina'ana nunamu huzmante'sake'za Ruotge Avamu'ma erisnagu urami'na'e.
16 Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
Na'ankure mago mago'mofontera Ruotge Avamumo ome'nege'za, ko Ramofo Jisasi agire mono tinke fre'naze.
17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Anante Pita'ene Jonikea agafa huke zanazama ana Sameria vahe'mokizmi zamufare antake'za Ruotge Avamura eri'naze.
18 Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca
Hianagi Saimoni'ma kegeno Aposol vahe tfamo'zama zamazantfama antaza zante'ma Ruotge Avamu'ma zamigeno'a, agra zagoma zanamikema nehuno'a,
19 govoreći: “Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.”
anage hu'ne, Amana hanave'a nagri'enena nami'nenkena ina vahe'tema nazama antesuge'za anahu'za Ruotge Avamura eriho.
20 Petar mu odvrati: “Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!
Hianagi Pita'a, agrikura anage hu'ne, Zago ka'ane kagranena haviza hugahie. Na'ankure kagrama kagesama antahinana zagoreti Anumzamofo muse'zana miza hugahue hunka nehane.
21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!
Kagrira ama eri'zampina mago eri'zanka'a omanetfa hu'ne. Na'ankure Anumzamofo avurera, tumoka'amo'a knarera osu'tfa hu'ne.
22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
E'i zanku kefo kavukva zanka'a neterenka, kagu'a rukarehe hunka havizama nehana zana atrenka, Ramofonte nunamu nehugeno, kagu'amo'a knarema hanigeno'a kumi ka'a atregantegahie.
23 Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.”
Na'ankure nagrama navuma kagoana, kagra kanive nerenka, kumi'mo kegina hugantegenka mani'nane, huno Pita'a higeno,
24 Šimun odgovori: “Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!”
Saimoni'a ke nona anage hu'ne, Nagrikura, tanagra Ramofontega nunamuna hikeno, kema hu'na'a zamo'a nagritera ometfa hino hu'ne.
25 Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.
Anante'ma Pita'ene Jonikema hamponati'ne, Ramofo nanekema huama'ma hutekea, ete Jerusalemi vunaku nevuke, Sameria vahe'mokizmi nonkumapi mono naneke hume vuna'e.
26 Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: “Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.”
Anante mago Ramofo ankeromo Filipina asamino, Sameriatira otinka Jerusalemi kaziga Gaza urami'nea kantega kavugosa huntenka vuo. E'i, hagage ka'ma kopi vuo huno asamigeno,
27 On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.
nevigeno magora agonkna'za hari'nea Itiopia nera, Kantesi'e nehaza Itiopia kuini a'mofo zagore kegavama hu'nea ne'mo, Jerusalemi mono eme huteno eteno kuma'arega nevigeno,
28 Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju.
hosimo renteno avazu huno vano nehia karisifi manino nevuno,
29 Duh reče Filipu: “Pođi i pridruži se tim kolima!”
kasnampa ne' Aisaia krente'nea avontafera hamprime nevigeno Ruotge Avamu'mo'a Filipina asamino, Vunka antuma hosimo renteno avazuma hu'nea karisire urava'o huo higeno,
30 Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: “Razumiješ li što čitaš?”
Filipi'a agiareno agrite viazamo ome antahiana, Aisaia kasnampa ne'mofo naneke nehamprigeno nentahino, amama nehamprina nanekea, kagra antahiama nehano? Huno antahige'geno,
31 On odvrati: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
Ana ne'mo'a huno, Mago'mo'ma huonasamisigena, inankna hu'na antahi amara hugahue? Nehuno Filipina ke higeno umarerino agrane umani'ne.
32 A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.
Ana ne'mo'ma hampri'nea avontafemo'a, amanahu ke hu'ne, Sipisipi afu'ma ananke taga hunaku avare'za nevazankna hu'za avre'za nevu'za, sipisipi afu anenta azoka taga hunaku nehazageno, agira aka huno krafa osu'nea kna huno, Agra agira aka osu'ne.
33 U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.
Agrira azeri agaze hu'za knare fatgo zamuzmara huonte'naze. Na'ankure ko'ma Agri asimura ama mopafintira eri'nazana, nankna huno Agra mofavre antegahie? (Ais 53:7-8)
34 Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: “Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
Anante ke'nonama hifina, agonkna'zama hari'nea ne'mo'a anage huno, Filipinkura hu'ne, Muse hugantoanki (plis) azanku kasnampa ne'mo'a ama kea hu'ne, agri'agu hu'nefi, hipi ruga'a vaheku hu'ne?
35 Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
Filipi'a anama hampri'nea avontafepinti nanekea agafa huno, Jisasi knare musenkea ana nera asmi'ne.
36 Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: “Evo vode! Što priječi da se krstim?”
Anama huke karankama nevukea mago'a ti me'nere eke, agonkna'zama hari'nea ne'mo'a huno, Ko! Ti me'neaki! Na'amo mono tima frezanifina nazerigahie? huno nehigeno,
[Filipi amanage huno hu'ne, Tamage hunka maka kagu'areti Jisasinku kamentinti hanunka tina fregahane nehigeno ozo hu'ne. Anumzamofo nemofo Jisasi Kraisi'a mani'ne, hu'na namentintia nehue huno hu'ne, ]
38 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.
ana hosimo renteno avazu nehia karisia ana ne'mo kehigeno azerigeno, anantarega'moke uramike tinte vuke, Filipi'a agonkna'za hari'nea nera mono tina frente'ne.
39 A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
Anama huteke timpinti'ma megi'a akeno'a, Ramofo Avamumo Filipina avaresga huno vigeno, agonkna'zama hari'nea ne'mo'a mago'ane nonkeno, tusi muse hume karanka vu'ne.
40 a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
Hianagi Filipi'a Azotasi kumate mani'neno nankna hu'na e'noeha huno agra'a keno erifore hu'ne. Ana kazigama nevuno'a mika ranra kumatera mono kea hutere hume nevuno Sisaria kumate uhanati'ne.
