< Djela apostolska 6 >
1 U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.
Te vaeng tue ah hnukbang rhoek te ping uh tih, amih khuikah nuhmai te vuenhlaem kah bomnah loh a hlavawt hatah Hellenist rhoek loh Hebrew rhoek soah kohuetnah a khueh uh.
2 Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: “Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova.
Te dongah caeltueih hlainit rhoek loh a hnukbang rhoek te rhaengpuei la a khue uh tih, “Caboei bulbo ham khaw Pathen kah olka te n'hnoo koinih mamih ham a rhoep koila om pawh.
3 De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom,
Te dongah manuca rhoek, nangmih khuikah mueihla, cueihnah neh aka baetawt tih a oep hlang parih ah tlap uh lamtah a ngoe dongkah ham he amih te hmoel uh sih.
4 a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.”
Tedae kaimih tah thangthuinah neh olthangthen kah bibi te ka khuituk uh eh,” a ti uh.
5 Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.
Olka tah rhaengpuei loh boeih a yakngaih coeng dongah tangnah neh Mueihla Cim aka baetawt hlang, Stephen, Philip, Prokhoru, Nikanor, Timon, Parmenas neh Antiok kah poehlip Nikolas te a tuek uh.
6 Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.
Amih te caeltueih rhoek hmaiah a pai sak uh tih thangthui neh kut a tloeng thiluh.
7 I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
Te dongah Pathen kah olka loh rhoeng tih hnukbang rhoek kah a hlangmi tah Jerusalem ah muep ping uh. Hlangping long khaw tangnah dongah khosoih rhoek kah ol bahoeng a ngai uh.
8 Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu.
Stephen khaw lungvatnah neh thaomnah a bae dongah pilnam taengah khobae rhambae neh miknoek muep a saii.
9 Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom,
Tedae hoengpoek la a khue Kurena, Alexandria, Kilikia, Asia neh tunim lamkah hlangvang rhoek loh pai uh tih Stephen a oelh uh.
10 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Tedae cueihnah neh, mueihla neh a thui te oelh uh thai pawh.
11 Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: “Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.”
Te dongah hlang a caemtuh uh tih, “Moses neh Pathen soah a soehsal ol a thui te ka yaak uh,” a ti uh.
12 Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće.
Pilnam neh patong rhoek khaw, cadaek rhoek khaw a huek uh. Ha pai uh vaengah anih te a paco tih khoboei taengla a thak uh.
13 Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: “Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.
Te phoeiah laithae laipai te a pai sak uh tih, “Hekah hlang long he pat mueh la hmuen cim neh olkhueng he ol a tha thil.
14 Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije'.”
Nazareth Jesuh loh he hmuen he a palet vetih Moses loh mamih m'paek khosing te a thovael ni, ' a ti te ka yaak uh,” a ti uh.
15 A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela.
Khoboei im kah aka ngol rhoek boeih loh Stephen te a hmaitang uh vaengah a maelhmai te puencawn kah maelhmai bangla a hmuh uh.