< Djela apostolska 4 >

1 Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,
Barki anime vana Asere ma ziti ani pum, kine haru ti tirizizi apum aru unu gino ubuka me. Vat desa ma zito anipum ma ceki wuza imumu izezen.
2 ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih;
Unu gino mada kuru ma tarsi tize tanu u ira uzenzen uni pum, se unu hem wa Asere vat tiye tume me unee.
3 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer.
Barki anime tiye tamu aka sa tidi wuzi imube sa anu zato tarsa Asere wa nyara tiwuzi, imum izenzen, mei maje, bisisiza, imum ihuza apum, utarsa umakiri nan timumu ti zatu uri.
4 Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.
Wa zinu basa imum igino igenu ini izunu waza me sa da data ace nan we ba ana awuza timumu tigino me, wanno wa zogizo shi.
5 Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -
Sa ahira asani ni ye nikoree, ogorno uni pin, nan anu tarsa ume, wan anu nyettike ihori wa orno ahira inde anyimo urushalima.
6 i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.
Anas unu unu dang udenge Asere mara ahira me, nan Kayafas, wan Yahanna a Alizanda, wan vat ni kura ni unudandang ukatuma ka Asere.
7 Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: “Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?”
Sa wa anyen Bitrus nan Yohana ati aweme, wa iki we, ''an ni kara na veni, nani anyimo niza na veni i wuza imum igeme?''
8 Onda Petar pun Duha Svetoga reče: “Glavari narodni i starješine!
Bitrus, sa myinca in bi be biriri, magun we, ''ho ugomo anu nan anu tarsa uwe.
9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen?
Ingi kani game i igizo duru ahira imum iriri sata wuza-agi barki nyanini ta huma unu nu okoni.
10 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
Rusani vat ushi wan anu ashime a isaraila, anyimo niza ni Yeso unu nazarat, desa ya cerkeme utiti, desa Asere ahirza me u suro iwono, usuro ume uni geme ma turi aje shime in nihuma.
11 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
Yeso memani nipo sa ana so wa gawe, ni kori ni cikuno nipon sa wa yara.
12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.”
Uye mazoni sa tidi kem uburani; Nire niza ni zoni adizi ageme sa aya anyimo anu-unee sa tidi kem uvenkeni.
13 Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali
Sa wa iri katuma ka Bitrus wan Yohanna, wa kem da ane ani cas ba, agu agi anu zatu rusa imum wani unu wuza ana me. Wa e wa tinka a mu ziba muweme Bitrus wa Yohanna wa zi nan Yeso.
14 videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti.
Barki sa wa iri unu koni me sa an Bitrus na Yohanna wa humame ma turi nigime wa we.
15 Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati:
Wa dosa wa samirka ti cikon me, wa tun gono ugamara me acece weme.
16 “Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;
Wa iki, yamini tidi wuzi ina na geme? barki imumme sa ana geme wa wuza aje akonda vi anyimo urshalima, ti da ke ti ganduru ba.
17 ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.”
Da imumme yana hana pit ba nati hunguko we titui kati wa kuri wa buki uye tize ti Yeso anyimo ni pin ni gemeba.
18 Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo.
Wa titi Bitrus wan Yohanna wa gun we kati i saki ubuka utize nani i dungori anu anyimo ni za ni Yeso.
19 Ali im Petar i Ivan odgovoriše: “Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.
Ba Bitrus wan Yohanna wa kabirka wa gu, ingi ya wuna uri ahira Asere ti kunna shi nani me, gunkuni i iri.
20 Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.”
Haru tida cekinduru ubo imumu ge sa ta ira izin masa ti kuri ti zin umi rusa imumme.
21 Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
Sa wa hungu a Bitrus wa Yohanna titui wa ceki we wa dusa, barki sa da wa kem una ukuri ugwara uwe ba, vat ani ahira me wa zin unu nonzo Asere barki imumme sa ma wuzi we.
22 Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.
Desa aceki a Bitrus wan Yohanna wa humame ma zin ti wee akura nazi unu yoo.
23 Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine.
Sa aceki an Bitrus wan Yohanna wa kuri waka buka ni henu imumme sa unu dang udenge Asere wan andesa waa zi wan me wa bukuwe.
24 Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!
Sa wa kunna, wa yeze amyra vat uwe wa nonzo Asere wa gu Asere, hamani wa bara unee, wan Adizi, wan awen wan vat imumum sa ira anyimo awe.
25 Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
Ho sa bi be biriri bi soso ayoh aweme aco aro Dauda magu, yanini ya cara ana ma reh iriba. Alem awuza malim ahira ahura.
26 Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.
Agomo unee ya orno ahira inde, anati gomo cangi wa orno ahira inde, agi barki wa iri urizo uvana Asere.
27 RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim
Kadure, an Hiridus wan Bilatus wan anu Israila wa orno wa muti ace agi barki wa iri urizo uvanaa Asere.
28 da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.
Wa orno ahira a'inde barki wa wuzi imum me sa Asere a rusi.
29 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!
ana orno ahira a inde barki wa wuzi imum me sa Asere arusi.
30 Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.”
Barki ingi wa wito tari tuweh barki uburri unee imumu ubasa tizee idi eh barki vana uweh yeso.
31 I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.
Sa wa mari biringara, ahira me sa wa orzono vat uweh atunguno uzoro, barki vat uweh wa myinca in bi be behuma, wa buu tize ta Asere in ni kara.
32 U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.
Anu gwardang wa kabi tize me iriba iweme da uye m buka ire imum iburi ba nan ma wuzi iri imum isas, anime wa wuzi vat imu inde.
33 Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.
In kara adura wa zin unu buu abanga u hira u Yeso nan urunta wa kem
34 Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili
Da akem uye anyimo aweme sa madiri ire mum, vat desa mazin in iri mum ini ce nume wa zizi wa ezin mikirfi me.
35 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
Wa isi ati buna ta adura. A hari vat adesa wa hem in tize ti Yesu, a tarsi anu dira.
36 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,
Yusufu, ulawiyawa, unanu kuburus anyame niza Barnabas ahira ana kadura ka Asere agi unu unasa iriba.
37 posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.
Mazi unuroo, ma zizzi uni ma ēn ini kirfi me ma inki ati buna ta ana kadura ka Asere.

< Djela apostolska 4 >