< Djela apostolska 27 >
1 Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju.
It'ali datso maants markabon no ametuwok'owa eteetsok'on P'awlosnat k'osh k'osh tipetswotsn Rom dats k'eeziru Awugst'osi eteetso kes' jishiruwots kayotse teshtso Yuliyosi eteets bali abaatsi naashosh boimi,
2 Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
Isiyon aatsi k'ari gúratse markabi bíyok need'irwok amiru Adramit'yon markabats keeshdekat no sha'i, mek'odeni awurajotse fa'a Teselonk'e kitotsi asho Arst'rokoswere nontoniye b́teshi.
3 Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj.
Yaatsok'on Sidoni amnobodi, Yulyus P'awlossh sheengo b́teshtsotse b́ shunfwotsok amt bísh geyit tep'o bish bok'alituwok'owa bí eti.
4 Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni -
Manoke tuwatnwere jongo noshinaatse noats b́ jongiruwotse K'op'rositse aats k'aritsi datsu te'o woshdek'at markabatsi sha'o dek'atnotuwi.
5 pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.
Kilk'iyanat P'infiliyo ganoke fa'a aats k'aro nokimiyakon Lik'iyon fa'ú Mura kitto nobodi.
6 Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju.
Manoke bali abaatse altso It'aliyomants ametuwo Iskndr markabo daatsdek't bíats nokeshetuwok'o b́woshi.
7 Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
Ay aawo t'awaash dek'at sha'at ay gond bek'on K'enidos kitu ganok amnobodi, jongonwere shinomaants noamawok'o noon b́bazitsotse Selmona dats gúúri ganoke beshat k'ert'es aatson gúrets datsu naaydek'at noami.
8 pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.
Ay gondbek'on gúr gúron nobeshiyakon Lasiy kitu ganoke daatseyiru, «Markabi need'ok sheengi» eteef beyokuk amnobodi.
9 Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao:
No weeratsnowere ay gizewo hank'on b́ís'uure s'oomi gizeyo b́beshtsotse manoor aats k'aratse sha'o ayidek' shatiko b́teshtsotse P'awlos ashuwotssh hank'o ett bo atso bokotetuwok'o b́woshi,
10 “Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.”
«It ashuwotso! haniyak nosha'it sha'o shatiyits keewo bítse b́beyok'o taash be'eyiruwe, Kuronat markaboon s'uzats b́woterawo ash kashatsor kup'ts t'afonat s'uwo bodetuwe.»
11 Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima.
Bali abaatse altsonmó P'awlos izoniyere markabu azaziruwonat markabudoonz boetiruwoni b́ k'ebiri.
12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
Markabwots need'okman jooshi kimoosh sheengo woto b́k'aztsotse ay ashuwots, «Shinomaants sha'arr faletkawotyal gaar weeron, muur aawukindomantsi fengesho maantse fa'o Fink'eyi eteefo K'ert'esitse markab ned'efok borr manoke joosho beshiwone» ett bo asaabiyo bot'intsi.
13 Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu.
Muur maantse muk' jongu b jongefere bobek'tsok'on boasaabtsok'o boosh b́wottsok'o bíarere markab bín bojokiru bitsdek't aatsatse sha'o dek't botuwi, markabi ned'iruwoke tuut k'ert'es ganoke gúr gúron bobeshi.
14 Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak.
Ernmó muk'i boteshiyakon, «Gaar maantsi aawu keshon eegurahi jongo» kup'ts jongo aats k'aro bin gúrts datsuatse tuut aats k'aromaants bomaants b́weyi.
15 Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.
Markabonwere b́gifniyetsonat jongmansh b́maawutsotse s'k etaat jongon jokeyat noami.
16 Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac.
K'eda eteets aats k'aron gúrts datsu naaydek'at nosha'or ay gond bek'on Markabuko jelbo detsdekat nokishots geddek'o nofali.
17 Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo.
Markab jookiruwots jelbu markabots geetsdek't bokishiyakon markabu gúridek't jokon bo s'aas'i, markabu Surtisi eteets shiyi datsu maants bdihirawok'o shatt sharo k'o'úbazt jongon jokefere boami.
18 Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara,
Egúrahon were kup'efere bíamtsotse yatsok'on markabats kuryets k'ac'o ik ikon aats k'aromaants juwo dek'botuwi.
19 a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
Keezl aawots markabi k'ac'o bokishon k'aaúdek't shap't bojuwi,
20 Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti.
Ay aawosh aawuno wotowa, k'eeno bo bee'awotse jongonwere kup'efere bíamtsotse haniyere hakon kashosh falatsonee ett maac'o k'ut'bodek'i.
21 Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: “Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu.
Ashuwots misho b́jamon bomarawo ay aawo boteshi, mansh P'awlos bodagots need'dek't hank'o bíeti, «It ashuwotso! taa tiettso shishat T'ersesn turatste wotink'ere awaashonat t'af jamann itats borawnk'ee b́teshi.
22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa.
Andoor markabo s'uzi awaashiti bako ititse konatsor t'afo boratse, mansha shenuwotso shatk'ayere! etaat itn iziruwe.
23 Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim
Oots t'ú bík twottso bín t Ik'iruwo Izar Izewer b́woshts melakiyo t ganok need'de'k't
24 te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'
‹P'awloso! shatk'aye! Romko naashi naasho shinatse need'o neesh geyife! hambe neenton sha'iru jamo Ik'o neesha err k'irotse worituwe› ett taash keewure.
25 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno.
Manshe it ashuwotso shatk'ayere! Ik'o taash b́keewuts jaman b́jamon b́s'eentsituwok'o bín amaniruwe.
26 Ali treba da se nasučemo na neki otok.”
B́woteferemó jongo noon aatson gúrts dats ikuk de'amr juuk'rituwe.»
27 Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja.
Tatse aauwdl t'úwotse Adriyay aats k'ari taalotse jongon jod'efe noamfere taali titson markab jookiruwots datsomants bot'intsok'o boosh bíari.
28 Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest.
Mansha aats k'ari woko bín indeef joko dek't boindere dashan b́woko habigit indok'o wotat b́datseyi, muk'i boteshiyakon ando boindere shiits indok'o dashan b́geenztsok'o bodaatsi.
29 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani.
Nomarkabo aats k'ari gúúratse fa'a shutsuwotsats b́gawerawok'o shatt markabi shutsomantse markab bín jookef awdwotsi aatsots oorsh bok'ri, maniyere hakon t'úwo beshar bíere aawo boosh b́weetuwok'o Ik' k'ono dek' botuwi.
30 Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
Markabu jookiruwots markabutse kesht wos'o geeyat boteshtsotse markabu shinomaantse bín need'iyeyiru biro dashan juwiruwo araat markabutse fa'a jelbu aats k'aromaants bojuwi.
31 reče Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!”
Manoor P'awlos bali naashonat kes' kes'fuwotssh «Markabu jokirwots markabatse giwuk'ayr bobeyala bako it faro falratste» bíti.
32 Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne.
Mansh kes' kes'fuwots jelbu detsts joko k'ut'k'raat aatsats juubok'ri.
33 Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: “Četrnaesti je danas dan, reče, što bez jela čekate, ništa ne okusivši.
Datso gatsosh bíetfere jametsuwots misho bo meetuwok'o P'awlos k'ont boosh hank'o bíeti «Eegonor mook'zat koto dek' it tuwiyako hamb hambetson tatse awdl aawe.
34 Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.”
Manshe maayo it nonots itgedetwok'oye iti tk'oniri. Mannowere faritute, it took s'iirotse ikunwor dats fed'eratsatsane.»
35 Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.
Man bietihakon misho k'aaúdek't jamishinaatse Ik'o b́údi, titsdek'tnuwere moo dek'b́tuwi.
36 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
Mann jametsuwots kup'at misho bomeyi.
37 A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša.
Markabutse b́ jamon git baalona shabe shrt ashuwotsn fa'ane noteshi.
38 Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
Jamwots máát boworiyakon Markabats kuriyets Sindeyo aatsi k'aro maats juwat bíyatsi kuro boketi.
39 Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu.
B́ gatstsok'on bobodoko danatsno botesh, wotowa bako shiyo bítse be'eyiru aatsi k'aro bo bek'i, boosh b́faleyal markabu b́ maants gifnir úratse kishosh bogawi.
40 Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali.
Markabo bín bneed'iru bíro bítsdek't aats k'arots faksh bok'iri, manoor bín markabo jokeyiru jokono bítsbok'ri, man kaawats fa'a sharono jongo maants dambaan k'aaúdek't aatsi k'ari gúúro maants keshosh boami.
41 Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova.
Ernmó markabu kakuwets shiyats bgaawetsosh dashan gúp'n bwutsi, b́shino maantsno dashan k'ons'ewtsat giwo bk'azti, b́shuutso maantsnomó jongi gifniyatse tuwtson tisho b́tuwi.
42 Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao,
Tipetswotsitsere ikonuworu wáákr b́keeyawok'o kes' kes'fwots úd'osh bogawi.
43 ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj,
Baalats naashonmó P'awlosi oriyosh b́getsotse boetts man de'atse, dab waak faltso shini markabots aatsi k'aro maants t'olar datsats k'ayi bokeshetuwok'o bíazazi.
44 a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.
Oortsuwotsmó Markabi is'uwotsnat markabi tishats bede'er bokeshetuwok'o bíazazi, mank'oon jamwots jeenon datsats bo bodi.