Djela apostolska 23

1 Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: “Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega.”

Paul dopam lo doonv nyi vdwa kaagap chinchinla minto, “Ngoogv Israel ajin vdwa! ngoogv haang lo Pwknvyarnv gv lvkwng lo kvvlo lokv silu gobv mvngla tulwksula lamtv lo singduridunv si ribwngching bv mvngbwk la ridunv.

2 Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima.

Nyibu butvyachok Ananias Paul gv nvchilo daknv vdwa ninyigv gaam nga nwknyato vla orto jito.

3 Onda mu Pavao reče: “Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?”

Paulnyi minto, “Pwknvyarnv ya nam nwkyare! Tanyum gvriabo no! No hoka dootola nga Pvbv lo kaala minjinv, no bunua nga mvtokv vla orto jinv no vjak Pvbv nga mvyak yadunv!”

4 Oni što su ondje stajali rekoše nato: “Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?”

Paul gv nvchilo daknv nyi vdwv ninyia minto, “No Pwknvyarnv gv Nyibu Butvyachok am miyakayadu!”

5 Pavao odvrati: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.”

Paul mirwkto, “Ngoogv Israel richam vdwv, Ngo ninyia Nyibu Butvyachok nvngv vla chima. Darwknv Kitap lo mindu, ‘Nonugv nyi vdwa rigvnvnga alvmanv gaam mima bvka.’”

6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: “Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.”

Vdwlo Paul Sadusis apam meegonyi okv Parisis kvgonyi kaapa tokudw, hv doopam lokv goklin toku, “Israel gv achiboru vdwa! Ngooka Parisis gvngv, Parisi gv kuu ngv. Nga si jwngkadaka duku ogulvgavbolo sinv ngv turkur dukunv vla mvngjwng kunam lvgalo!”

7 Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli.

Ninyia vjakpigobv svbv minda namgola, Parisis vla Sadusis ngv yalung durap minsu lakula okv apam lokv apinain sitoku. (

8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.

Holvgabv Sadusis vdwv vbv minto sikunv nyi vdwv ho turkur kumare okv hoka ka nyidogindung vla okv dow go kaama dunv; vbvritola Parisis vdwv ho aom am mvngjwng nyadu.)

9 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: “Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?”

Gokyagokya kunamv gamtv yaya toku, okv Parisis lokv Pvbv tamsarnv meegonv daknya tokula okv achibv mintor nyadubv mintoku: “So nyi angv gvlo ngonu ogugoka lvkobv rimur namgo kaapama! Vbvritola dow vla nyidogindung ngv ninyia jvjvklvbv mimu rungdu ka nvpv!”

10 Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.

Larmi suku nvngv yalung duyak minsu nyatoku hokaku kamandar angv busu toku Paulnyi pamwk kuji mvngla. Vbvrikunamv ninyia orto jitoku ninyigv sipai vdwa apam bolo ila, Paulnyi bunugv lokv svvlinto okv hv sipai naam lo aagvto vtoku.

11 Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: “Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!”

Ho ayu Paul gv dakku lo Ahtu dakming gvvto la minto, “Busu mabvkv! No ngo gvbv Jerusalem soka minkar jipv, okv Rom loka vbv dvdvbv rilaka.”

12 Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

Arugunv nga Jius meegonv lvkobv kaarwk sila okv rungnamgo rungto. Bunu Paulnyi mvkima dvdvlo bunu dvnamtvngnam ogugoka dvku mare vla milv nyatoku.

13 Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.

Hoka champi lvyagobv doopam tvla lvkobv rungnyato.

14 Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: “Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.

Vbvrikunamv bunu nyibu butv vdwlo okv nyigagatv vdwlo vngla minto, “Ngonuv lvkobv milv pvkunv ngonu Paulnyi mvkima dvdvlo oguka dvmare.

15 Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi.”

Vjak vbvrikunamv no okv kvba vdwv Roman kamandarnyi gaam go milwk tvka Paulnyi no gvlo igv modubv, ninyigv lokv mvvma rungmanv yunyingsa paadubv ridunv vla gwngtoka. Vbvritola ninyigv soka aachi madvbv ngonu ninyia mvki chore.”

16 Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu.

Vbvritola Paul gv bormv gv kuunyilo angv mvki dubv gwngnam nga tvvpa tola; vkvlvgabv hv sipai doopamlo vngla kula Paulnyi mintamto.

17 Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: “Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti.”

Vbvrikunamv Paul nyigam akonyi gokla okv ninyia minto, “So yaapa nga kamandar gvlo aagv jitoka: hvkv gvlo ogugo ninyi minsvgo doodu.”

18 On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: “Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći.”

Nyigam angv ninyia vnggvla, ninyia kamandar gvlo aagv jito, okv minto, “Patwk doonv Paul nga gokla okv nga tvvkala no gvlo so yaapa sum aagv jito vla, ogulvgavbolo hvkv gvlo nam ogugo minsvgo dopvkv vdu.”

19 Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: “Što mi imaš dojaviti?”

Kamandar angv ninyigv laak nga gakbwng tola, hv atubongv ninyia svsum laila, okv ninyia tvvkato, “No nga ogugo minsvgo dopvla?”

20 “Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu.

Ninyia minto, “Jius tujapkunam vdwv vkvpakv vmisilaku arunyi Paulnyi doopam lo boolwkla nam tvvka dubv vla minya do, kvba ngv hoka ninyigv lvkwng lo tvvkurtvrwk minsu dubv meego chinsv go dopvkv vla gwngre.

21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu.”

Vbvritola bunua tvvma bvka, vkvlvgavbolo hoka nyi champi lvyago toosila okv ninyigv lvgabv toyado. Bunu ninyia mvkima dvdvlo bunu dvmatvngma dubv milvminsu nyato. Bunu mvnwng ngv um ridukubv vla okv noogv minbwk kuji nama tooyala doonya duku.”

22 Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: “Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio.”

Kamandar ngv minto, “So sum no ngam minjipvnv vla yvvnyika mimpa mabvkv.” Okv hv yaapa anga vngmu toku.

23 Zatim dozva dva satnika i reče im: “Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju.

Vbvrikunamv kamandar ninyigv nyigam anyi gunyi goklwkla okv minto, “Kaisaria lo vnggv dubv sipai lvngnyi go mingkumto, lvkobv gora jukya nvlo chamkanw go okv nungbung chilaknv nyi lvngnyi go, okv siyugv kia bajilo vngdubv mvpvripv tokula dooya laka.

24 Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.”

Paulnyi gora lo awgo mvge jito juknv dubv okv gobunor Peliks gvlo alvbv aachi modubv.”

25 Napisa i pismo ovoga sadržaja:

Orto jinv ngv siti ako ho vbv lvkto:

26 “Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!

“Klaudius Laisias mvngdv kunam Gobunor Peliksnyi kumrwksidunv.

27 Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.

Jius vdwv so nyi sum naatung tokula okv ninyia mvki dokubv rinya kunamv. Ho ngo ninyia Roman nyi gobv tvvpatvla, vkvlvgabv ngoogv sipai vdwa lvkobv ngo vnggvla okv ninyia ringpv kunv.

28 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće.

Ngo chinso mvngla bunu mvnwng ngv ninyia ogubv mvduridu nvdw, vkvlvgabv ngo ninyia bunugv kvbadoopam lo igv jitoku.

29 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove.

Ngo chinkunamv hv sidubv okv patwk lo tumdubv oguka rimur namgo kaama, ninyia gungnying nyiru minam ngv bunu atugv Pvbv lvkwngbv tvvka sunam go.

30 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.”

Okv vdwlo nga ninyi hoka nyirunv apam go donyapv vla mimpa tokudw, ngo ninyia no gvlo vjakpigobv aagv jidu kubv mvngpv kunv. Ngo ninyia nyirunv vdwa minpvkunv bunugv ninyia gungnying minsv nga noogv kaagia lo minlakv vla.”

31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.

Sipai vdwv bunugv orto jilin kunama gvvlin toku. Bunu Paulnyi boola ikula okv ninyia ayuyupra nga Antipatris lobv vnggv toku.

32 Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu.

Logo nvnga lvpabv vngnv sipai vdwv hv bunugv dookulo vngkurkunam okv gora sipai vdwa ninyia lvkobv vngmu toku.

33 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla.

Bunu ninyia kaisaria lo aagv tokula, gobunor hv siti nga jilwk toku, okv Paulnyi ninyi gvlo laklwk kunam.

34 Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:

Gobunor siti nga puri tula okv Paulnyi tvvkato no ogulo mooku gvngv. Ho vdwlo ninyia Silisia lokv vla ninyia tvpakunam gola,

35 “Saslušat ću te, reče, kad pristignu i tužitelji tvoji.” Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu.

ninyi minto, “Ngo nam tvvriare vdwlo noogv yalung doonv ngv vngchi bolo.” Vbvrikunamv ninyi orto jilin toku Paulnyi gobunor gv dooku naam gvlo tumlwk tvla sipai dakgv moto.