Djela apostolska 23

1 Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: “Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega.”

Bulus ma gunkuno ni ori na nu me magu ni hanu ma wuzi katuma ka Asere ini ruba iriri u aye uwuyi u kani me.

2 Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima.

Hananiya unu dang ukatuma ka Asere Hananiya magu wa turi upuri agi wa vovi Bulus anyo.

3 Onda mu Pavao reče: “Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?”

Ba Bulus ma gun Ugomo Asere madi vovi we hu una katuma ka zenze. u ciki unyarum unu rizo uni, sa udi gu avovi um, barki ma rizo?

4 Oni što su ondje stajali rekoše nato: “Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?”

An desa wa turi upuru u Bulus wa aiki me nyanini ya wuna wa zogouna katuma ku Ugomo Asere udang?

5 Pavao odvrati: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.”

Bulus ma kabirka magu ida rusa ba nihenu me una katuma ka Ugomo Asere anyertike uda buka we tize tize tizenze ani ce ni Ugomo wa nun ba.

6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: “Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.”

Sa Bulus ma iri ni kira ni inde a Sadukiyawa wani, ba ma yeze ni myira aniyimo ahira ati cukum me, magu ni henu mi uFarisiyawa maru, usam wa Farisiyawa.

7 Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli.

Sa ma buka ani me matara madusa mahiri ani ce na sadukiyawa nan aFarisiyawa, wa dusa wa harzina.

8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.

A Sadukiyawa wagu desa ma wono mada kuri ma hiri ba roni u aye Asere, bibe biriri bi rani ba aFarisiyawa ani kira ni weme wa hem ti mum ti gino me ti rani.

9 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: “Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?”

Imum me ikinki ushagilna are anu nyerte wa Farisiyawa wa hiri wa tonno wa wu matara wagu “daki ta kem unu ugemw in ure usiziki ma ba”.

10 Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.

Sa matara me ma kinki uzenze unu dang wa soja ma kunna biyau kati a jazari Bulus, ma tumi ahana aka tuma kame me waka ziki me kara wakame ahira ameme.

11 Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: “Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!”

Anyimo nikure Ugomo Asere ma e ahira ameme magu, kati u kunna biyau ba, gusi sa daki wa kunna biyau utita unizaa nim a Urishalima ba udi kuri u bezi u Romawa.

12 Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

Sa ahira asana are ayahu awa wa dusa wa toniko wagu wada ree me imum yare nani wa si iri mum ba, wadi huu Bulus.

13 Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.

Anu me sa wa barka u huna u Bulus me wa akuri anazi.

14 Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: “Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.

Wa dusa wa haa ahira una katuma ka dang akatuma ka Asere nan ana nanu wa gu wa mu toniko wada re me imum yare nani wa si iri mum basa ww huna Bulus.

15 Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi.”

Ca nigori na anu adang wa buki u soja udang ma en me a hira ashi me anu adang i bezi me ma wuza ugbas, haru ta mu wuna amuruba inguna tidi hu me.

16 Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu.

Usam uhenu u Bulus u e madusa kunna wa gunna anibaba wazini be u Bulus, ma ribe ma buki me.

17 Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: “Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti.”

Bulus matiti uye desa ma mazin in katuma akura akura u soja madu me “zika manyani ma ge me u hani a hira una kura me, mazin ini mum besa madi buki me.”

18 On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: “Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći.”

Anu udang unikono me ma dusa ma ziki manyani me ma han me ahira unu udang unikono me, magu ''Bulus mani unu iyang ma guna i en manyani ma geme ahira aweme. Mazin ini imum besa madi buki we''

19 Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: “Što mi imaš dojaviti?”

Unu udang me ma dusa ma han me are ahira ani hunzi, ma iki me, ''Nyanini u nyara u bukum?”

20 “Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu.

Ba manyani me magu, “Ayahudadawa wa barkaa uguna wadi gun in hu u en Bulus nisizo a hira awe me gusi wadi iki me ire abanga atize time me.

21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu.”

Kati u hem ba, barki anu sa wa biki akuri anazi wamu toniko wada re me imum yare, nani wa si ire imum ba se wa huna Bulus.”

22 Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: “Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio.”

Unu udang anu anikono ma ceki manyani me ma dusa, magun me, “Kati u buki uye wa bukam abanga age me ba.”

23 Zatim dozva dva satnika i reče im: “Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju.

Ma titi anu adang anikono ware magu, ''zauka nin anu adang anikono a ino ukirau kani kare, anu barka a'ino usunare, anu cira atigbina a ino ukirau kani kare wa dusa Ukaisariya azumo ataru in niye.''

24 Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.”

Ma inki inama igeme sa Bulus madi nyene sa idi ham me merum ahira Filikus unu kpanku udang (Ugomna).

25 Napisa i pismo ovoga sadržaja:

Ba ma nyettike kadura gusi ana.

26 “Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!

Kadura kani isi hana ahira kuludiyas lisiyas uhana ahira unu udang Filikus.

27 Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.

Mayahudawa wa meki unu ugeme unu nyara u huna ume, ma nyene we in anu adang anikono num, sa kunna me unu Roma mani.

28 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće.

Ma nyara in kunna imum be sa ya wuna wa zini ucara utize anice nimeme ine ini ma hanan in me aje atigomo.

29 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove.

Ma rusa azini ucara abanga ani ni meme ahira u'igizo utize ahira u'inko utize ti meme, daki ma ira ure ucara abanga sa wa bari utira nani iwono ba.

30 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.”

Sa a kurzom ubara imum iburi igeme, ine ini ya wuna ma tuburko me ahira awe me, sarki ucara uganiya, ma wuna anu cara abanga anice nimeme wa eni ahira aweme. Cukuno merum

31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.

Abini me anu adang anikono me wa kunna imum besa abuka wa; wa dusa ziki Bulus wa en me in niye ahira Antibatris.

32 Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu.

Sa ahira asana, anu barka wa dusa nigo me nan me ukasu anu adang anikono wa kuri udenge uni kubu me.

33 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla.

Sa ibarka me ya biki ukaisariya wa dusa wa witi kadura sa a nyettike ahira unu kpanku adang [gomna], wa kuri wa witi Bulus atari timeme.

34 Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:

Sa unu kpanku udang ma hira ihori me, ma aiki we Bulus me ma suro maya ma nyanga mani.

35 “Saslušat ću te, reče, kad pristignu i tužitelji tvoji.” Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu.

Ba magu indi kunna we memerum uganiya sa anu cara abanga anice ni weme wa aye ma dusa ma atiri udenge utigomo ti Hiridus.