Djela apostolska 23
1 Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: “Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega.”
Paul long khaw khoboei rhoek te a hmaitang tih, “Manuca rhoek ka hlang rhoek, kai tah Pathen te tahae khohnin due mingcimnah boeih neh a then la ka hing thil,” a ti nah.
2 Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima.
Te vaengah Paul te boh ham khosoihham Ananias loh aka pai rhoek taengah a ka neh a tueih.
3 Onda mu Pavao reče: “Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?”
Te dongah anih te Paul loh, “Pangbueng aka bok sak nang Pathen loh boh hamla cai coeng. Nang aka ngol loh olkhueng bangla kai soah laitloek saw. Tedae kai boh ham ol na paek te khingkhak coeng,” a ti nah.
4 Oni što su ondje stajali rekoše nato: “Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?”
Te dongah aka pai rhoek loh, “Pathen kah khosoihham te ol na bai a? a ti nah.
5 Pavao odvrati: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.”
Tedae Paul loh, “Manuca rhoek khosoihham ni tila ka ming moenih. Na pilnam kah boei khaw a thae thui boel saeh tila a daek dae ta,” a ti nah.
6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: “Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.”
Te vaengah Paul loh Sadducee te hlop at la, Pharisee rhoek te a hloeh la a om te a ming. Te dongah khoboei hmaiah, “Ka manuca ka hlang rhoek, kai khaw Pharisee koca khui kah Pharisee van ni. Ngaiuepnah neh aka duek rhoek kah thohkoepnah kongah kai tah lai n'tloek thil,” tila pang.
7 Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli.
Te tlam te a ti dongah Pharisee rhoek neh Sadducee rhoek kah olpungnah la poeh tih, rhaengpuei la paek uh thae.
8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.
Sadducee rhoek loh thohkoepnah khaw, puencawn khaw, mueihla khaw om pawh,” a ti uh Tedae Pharisee rhoek long tah te rhoek te rhenten a pom uh.
9 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: “Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?”
Te vaengah pangngawlnah a nah la om coeng. Pharisee rhoihui cadaek rhoek a cungvang loh pai uh tih toh uh thae. “Mueihla kawng neh puencawn kawng te a thui atah hekah hlang dongah a thae ka hmuh uh moenih,” a ti uh.
10 Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
Olpungnah muep om tih amih loh Paul te thuek ve tila rhalboeipa loh a rhih. Te dongah suntla tih Paul te khoboei lakli lamkah doek ham neh rhalkap im la thak ham rhalkap te ol a paek.
11 Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: “Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!”
A vuen hlaem ah anih taengah a ka pai Boeipa loh, “Ngaimong la om ngawn, Jerusalem ah kai kawng te na laipai puei vanbangla Rom ah laipai puei ham khaw nang n'kuek,” a ti nah.
12 Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
Khothaih a pha vaengah Judah rhoek tah lairhui a sui uh. Amamih te thae a phoei uh tih, “Paul te ka ngawn uh hlan atah buh ka ca mahpawh, tui khaw ka o mahpawh,” a ti uh.
13 Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.
Te vaengah taengnah aka saii rhoek he tah sawmli hlai lo uh.
14 Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: “Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.
Amih loh khosoihham rhoek neh patong rhoek te a paan uh tih, “Paul te ka ngawn uh hlan atah caak tuep pawt ham kosi neh ka thae ka phoei uh coeng.
15 Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi.”
Te dongah anih kawng te tuektuek cae ham aka cai bangla Paul te namamih taengla hang khuen mai saeh tila rhalboeipa neh khoboei rhoek te nangmih loh yaak sak. Kaimih tah amah ha pawk tom lael ah anih ngawn ham sikim la ka om uh coeng,” a ti na uh.
16 Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu.
Rhongngol ha pawk te Paul kah a ngannu capa loh a yaak dongah rhalkapim la kun tih Paul taengah a puen pah.
17 Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: “Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti.”
Te vaengah rhalboei pakhat te Paul loh a khue tih, “A taengah a puen pah ham pakhat a khueh dongah cadong he rhalboeipa taengla khuen dae,” a ti nah.
18 On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: “Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći.”
Te dongah anih te rhalboeipa taengla a khuen tih, “Thongtla Paul loh kai ng'khue tih, 'Nang taengah thui ham koi pakhat om tih, cadong he nang taengla khuen dae,’ a ti,” a ti nah.
19 Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: “Što mi imaš dojaviti?”
Rhalboeipa loh a kut ah a tuuk tih amah bueng a caeh puei. Te phoeiah,” Kai taengah na puen ham na khueh te balae aka om?” a ti nah.
20 “Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu.
Te dongah, “Judah rhoek loh anih te tuektuek cae ham bet a cai vanbangla thangvuen ah Paul te khoboei taengla khuen ham nang teangah dawt sih tila a kotluep uh.
21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu.”
Tedae amih te nang loh rhooi boeh. Amih khuikah hlang sawmli hlai loh anih te a rhongngol uh. Amih loh Paul te a ngawn uh hlan atah buh caak pawt ham neh tui ok pawt ham thae a phoei uh. Te dongah sikim la om uh coeng tih nang lamkah olkhueh ni a lamtawn uh,” a ti nah.
22 Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: “Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio.”
Te dongah rhalboeipa loh, “Kai taengla nan yaak sak he puek sak boeh,” tila a uen tih cadong te a tueih.
23 Zatim dozva dva satnika i reče im: “Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju.
Te phoeiah rhalboei khuikah panit te a khue tih, “Rhalkap yahnih ah hmoel lamtah marhang caem sawmrhih, caaipom yahnih neh khoyin khonoek pathum lamloh Kaiserea la cet uh saeh.
24 Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.”
Boiva te rhoekbah pah. Te daengah ni Paul te ngol vetih khoboei Phelix taeng duela a daem eh?,” a ti nah.
25 Napisa i pismo ovoga sadržaja:
He kah mueimae capat a daek dongah khaw,
26 “Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!
Klaudius Lusias loh khoboei hlangcong Phelix taengah ka omngaih.
27 Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.
Hekah hlang he Judah rhoek loh a tuuk tih amamih loh ngawn ham cai uh. Rhalkap neh ka pai thil tih ka hlawt daengah Roman hlang ni tila ka ming.
28 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće.
Anih he amamih kah khoboei taengla a khuen uh tih a tingtoeh uh dongah a paelnaeh te khaw ming ham ka ngaih.
29 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove.
Anih he amamih kah olkhueng oldawtnah kawng dongah ni a tingtoeh uh te ka hmuh. Tedae dueknah nen khaw hloong nen khaw aka tiing dumlai a khueh moenih.
30 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.”
A puen vanbangla hlang taengkah a mangtaengnah he kai taengah om tih nang taengla tlek kan tueih. Nang taengah anih kawng aka thui paelnaehkung rhoek te khaw ka uen coeng,” tila om.
31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.
Te dongah amih a uen vanbangla rhalkap rhoek loh Paul te a loh uh tih khoyin ah Antipatris la a thak uh.
32 Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu.
A vuen ah Paul aka caeh puei ham marhang caem rhoek te a hlah pah tih rhalkap im la bal uh.
33 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla.
Amih loh Kaiserea la a kun uh vanneh capat te khoboei taengah a tloeng uh tih Paul te khaw a taengah a pai sakuh.
34 Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:
A tae tih a om nah kho te a dawt daengah Kilikia kah la a ming.
35 “Saslušat ću te, reče, kad pristignu i tužitelji tvoji.” Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu.
Te phoeiah, “Nang aka paelnaehkung rhoek loh ham pha uh van vaengah nang lamkah khaw ka ya dae eh,” a ti nah tih, Paul te Herod kah khoboeiyung ah khueh ham ol a paek.
